Neke morfološke karakteristike odudaraju od tipičnog S.minora, ta populacija je dosta udaljena od ostalih i to je upravo razlog zašto bi ga neki svrstali u posebnu vrstu. Možda je ta populacija ostatak nekadašnjeg davnog rasprostiranja minora koja je kroz dugo vremensko razdoblje stvorila nove karakteristike koje ju odvajaju od većine ostalih. Njezino stanište se preklapa s nekim vrstama Brahea koje uglavnom traže nešto suša staništa od Sabala. Tu su botaničari da odluče gdje će presjeći. Ima već članaka prema kojima ga svrstavaju u Sabal minor, ali isto tako neki i Sabal Brazoriju svrstavaju u Sabal minor što je teško prihvatiti ako se vide slike tih palmi.
Od kraja 1988 uvodi se u kultivaciju, a primjerak u botaničkom vrtu u Atlanti prošao je bez oštećenja temperature od -14 bez oštećenja "enduring 6F (-14C) with no leaf damage". Za očekivati je da nije otporan kao standardni Sabal minori, ali da bi se mogao nositi s našim zimama na dobim mikrolokacijama ili eventualnu neku zaštitu za najhladnijih prodora mislim da bi mogao. Meni je jako interesantan zbog svoje veličine, jako velikih listova, boje i predstavljao bi osvježenje u odnosu na tipične minore dajući nekako tropskiji ugođaj u vrtu. U dobrim uvjetima, ili bolje rečeno u kultivaciji, raste prilično brzo i neki taj rast uspoređuju s rastom na stereoidima.
Za tako što ima osnove. Pogledajte sliku primjerka iz bot. vrta u Atlanti. Treba imati na umu da ta palma ima oko 30-tak godina, malo koji bi S. minor to uspio napraviti za 30 godina.
