Nakon ranijeg otkrića evropske poluotporne palme
Phoenix theophrasti Greut. pred više desetljeća na Kreti, ova je kasnije nadjena divlja na više mjesta u južnoj Grčkoj i drugim egejskim otocima, pa još više na jugozapadnim obalama Turske. Dok su ta prva nalazišta na otoku Kreti najtoplija u zonama
10 i
9b, ova iz kopnene Turske su nešto hladnija tj.
9a i
9b - što približno odgovaraju našim obalama Jadrana. Takodjer, grčka su nalazišta uglavnom samo na vapnenastom ili čak zasoljenom tlu, a ova iz Turske uz vapnence imaju još razna nalazišta na dolomitu, kiselijim silikatima i čak na poplavno-močvarnim terenima, - pa su i po tipu zemlje prikladnija i bolji izvor sjemena za sadnju kod nas.
No osim ove tipične "kretske palme" (Ph. theophrasti), u novije doba postoje još izvještaji o pojavi njezinih otpornijih hibrida, koji dosad bar u početnom uzgoju izgledaju više zimootporni od tipa Ph. theophrasti. Jedan od tih je najnoviji, za prirodoslovce i zaštitare nezgodni hibrid
Ph. theophrasti X canariensis, koji nastaje oprašivanjem gdje su u blizini nasadi kanarke uz divlja nalazišta Ph. theophrasti, čime se zagadjuje njezin genofond i ugrožava budućnost te rijetke vrste. Medjutim je baš taj u prirodi nepoželjni hibrid za vrtlarstvo možda najpoželjniji, jer po provizornim uvidima može vjerojatno podnesti bar do
-15C ili još niže, pa bi to mogao biti najotporniji (hibridni) Phoenix i možda dosad najotpornija uopće od svih poznatih palmi s perastim listovima tj. za kontinentalni uzgoj možda i do zone
7b (uz pasivnu zaštitu u najhladnijim područjima).
Drugi sličan već duže poznati hibrid je pod provizornim imenom tzv.
Phoenix "theophrastii ssp. Golkoy" po Kirilu ili
Ph. theophrasti X dactylifera, koji raste divlji uz jugozapadnu obalu Turske i najviše na vlažnoj obali jezera uz selo
Gölköy blizu lučkog grada Bodrum. To je nalazište zimi močvarno-poplavljeno i ljeti suho, a prvo je otkriveno 1989, pa objavljeno 1995, ali sve dosad još nije službeno na latinskom (što je u botanici bezuvjetni propis) štampan detaljniji opis toga starijeg divljeg hibrida, osim što je Kiril iz Bugarske nabacio na netu njegovo provizorno i
nepismeno ime kao
"Ph. theophrastii ssp. Golkoy" - medjutim je to nelatinsko i nepravilno ime još bez prave opisno-stručne
diagnoze, jer to latinski-pravilno
mora biti
Ph. theophrasti (1 "i")
subsp. golkoy (s malim slovom
g ne
G).
Najnovijim genetičkim analizama ove palme J.C. Pintaud i suradnici (Bruxelles 2012) potvrduju kako je to stvarno raniji hibrid
Ph. theophrasti X dactylifera. Inače, taj hibrid se od običnog tipa Ph. theophrasti razlikuje snažnijim i bržim rastom, stari listovi su duži-obješeni i ima duže cvjetne ogranke, a pri dnu jače tjera brojne nove mlade izbojke - pa se zato u prirodi lakše obnavlja nakon ljetnih požara. Najveća zbirka ovoga posadjenog hibrida sada raste u Botaničkom vrtu i rasadniku
Palmiye Merkezi (Palm Garden), Koceygiz / Mugla, Turkey (na netu:
www.palmiyemerkezi.com). Po prvim iskustvima je taj hibrid i za uzgoj otporniji od tipa, jer izvrsno podnosi zimsku vlagu, pa bi mogao podnesti i mrazove bar oko
-12C (možda do
-15C), tj. mogao bi prezimiti barem u
zoni 8 i uz pasivnu zaštitu približno do granice
8a/7b.
