Washingtonia filifera vs. robusta

[porat]

To je barem jasno, presadi masline na neku drugu poziciju i ostavi taj dio za palme 

Kada se ionako radi o području granične otpornosti za neke palme onda su povoljne mikrolokacije u vrtu možda od presudne važnosti za uspjeh.

Ma mislim da će washingtonie u blizinu maslina. Neće im i ako narastu radit sjenu jer će sjena padat prema zidu, a ionako nemaju veliku krošnju.
Ma vjerujem Xenon da im ne smetaju oscilacije, mislim da je to baš dobro jer zemlja neće duboko smrznut zbog relativno visokih dnevnih temperatura.

[Xenon]

U Drnisu ti zemlja nikad ne mrzne duboko, tu nemas brige. 

[porat]

pa uvjerio sam se za Novu godinu da je zemlja na udaljenosti do 60-70 cm od zida okrenutog prema jugu ostala skroz rahla, nesmrznuta, dok je ona dalje smrzla. Na dijelu travnjaka koji je bio cijeli dan u sjeni i gdje su posađene 2 agavice koje su dosta smrzle mraz se nije topio cijeli dan.

[Xenon]

To se smrzne samo povrsinski sloj tanji od 10 cm, ispod toga je toplije.  Dubinskog smrzavanja nema ni ovde u Beogradu, a kamo li tamo blizu mora.

[Palmark]

Ja mislim da ti za filiferu porat ne moras brinuti,jer podnosi ona,bar kazu i do -15C uz defolijaciju samo je bitno da nema prolongiranih marazeva-mada,ne odgovara joj ni vlaga,nikako!

[porat]

a šta je bolje je bolje! Bolje ništa nego 10 cm- u ovom slučaju! Tako će Washingtonia na pola metra od južnog zida. Znam da nije baš 'po standardu', ali neka, nakrivit će se ona malo ako naraste, bolje nego da smrzne.

[porat]

Ja mislim da ti za filiferu porat ne moras brinuti,jer podnosi ona,bar kazu i do -15C uz defolijaciju samo je bitno da nema prolongiranih marazeva-mada,ne odgovara joj ni vlaga,nikako!

Da, kiša je problem dolje zimi. Tu je jugozapadni dio SAD-a u prednosti. Zato i ima onako lijepih palmica u sušnim predjelima zone 8a. I hladnoće koje kraće traju, naravno. No mislim da je ipak zima neprijatelj br. 1, a onda vlaga br. 2. Kvarner (Opatijska rivijera i Rijeka) imaju veliku količinu padalina, oko 1500 mm godišnje. Za usporedbu Split i Šibenik imaju oko 800 mm. Drniš ima oko 900 mm. Unatoč tome u Opatiji se može vidjeti par velikih Canariensisa, velike agave, čak i žuto-zelena americana, mandarinke (čak i limun!)..

[Xenon]

Da, ali oni su u toplijoj zoni 8b i odmah su pored mora.

[Veruda]

Opatija ima vrlo specifičnu klimu i prema svim pokazateljima spada u 9a zonu. Zaštićena je od bure i niskih temperatura, ali zbog dosta niže insolacije i obilnih godišnjih oborina nije baš pogodna za neke vrste palmi

[porat]

Da, bura je u Opatiji puno slabija nego u Rijeci, da ne govorim Bakru i tom dijelu Kvarnera. Kiše su obilne. prođeš Učku ili odeš do Krka i već je znatno manje kiše. Unatoč tome mnoge biljke sušnih predjela uspijevaju, a zanimljivo je da maslina nema previše iako min. temperature sigurno nisu problem. Idemo malo off, ali je zanimljivo uspoređivati klimatske raznolikosti pojedinih lokacija i kako to utječe na uzgoj bilja..

[Veruda]

Ove dvije Washingtonije su potpuno različitih porijekla, prva je od sjemena donešenog iz Egipta dok je druga izvučena iz zemlje kao klijanac u Omišu.

Ne želim ništa nagađati i tvrditi, ali razlikuju se znatno. Otprilike su iste starosti(ova iz Omiša ima oko 18 mjeseci, a ova druga oko 24 mjeseca) i neki pokazatelji (ne svi) mi govore da je ova iz Egipta ipak filifera.
E sada, možda sam u krivu i zaista ne bi htio da sada nastane neka velika rasprava, ali šta vi mislite?

Iz Egipta


Iz Omiša

[Pivi]

čovječe kako je crvena ova druga.
Ja nebi mogo ništa tvrditi za ovu drugu. Nekako mi je još premala da bi na osnovu nećega nešto tvrdio.
Za prvu isto za sada nebi mogo ništa tvrdit.

[Veruda]

Ova druga je iskopana ispod ove dvije u Omišu, trebala bi biti čista robusta, e sad...

[serdo]

evo slike sa jednog talijanskog foruma
lijevo filifera, desno robusta

[serdo]

Nel caso di piante giovani, con foglie a portata di occhi, è pure abbastanza facile la distinzione, nella W. filifera infatti le spine lungo i bordi del picciolo, sono sempre di dimensione degradante dalla base (attaccatura al fusto) verso la foglia, sono invece sempre di dimensione costante lungo tutto il picciolo nella robusta. Il loro colore ha la stessa tonalità chiara del picciolo nella filifera, mentre è decisamente più scuro (rosso bruno) nella robusta. L'hastula, ossia la porzione di picciolo che penetra nella lamina foliare (vedi foto), è molto pronunciata ed appuntita nella filifera, lunga intorno a 10 cm in una foglia adulta, e generalmente ottusa e intorno a 2, 3 cm nella robusta. Queste caratteristiche sono visibili anche nelle foglie secche.

Slobodan prijevod:
Kod mladih palmi kada su listovi u visini očiju, lako je prepoznati razliku. W.filifera ima peteljke nazubljene s manjim bodljama koje se smanjuju prema listovima dok kod W.robuste su veće bodlje , konstantne dimenzije. Kod filifere, rubovi odnosno bodlje su svijetle nijanse dok kod robuste su tamnije (crveno-smeđe). "Hastula" spoj peteljke i lista kod filifere prodire duboko u list cca 10 cm, a kod robuste 2 do 3 cm i to kod odraslih primjeraka.

Naime dalje se govori da su prve washingtonie posađene u Italiji  cca 1860-80 godina, te je u međuvremenu došlo do križanja navedenih vrsta tako da je danas na području Italije vrlo teško naći čistu vrstu filifere odnosno robuste. Zaključuju da osim prvih posađenih primjeraka na Siciliji koje su čistokrvne, sve  su ostale  Washingtonie  hibridi
Ako netko želi posaditi čistokrvnu filiferu ili robustu, treba je nabaviti preko bare i to sa mejsta gdje zbog udaljenosti staništa ne postoji mogućnost križanja.