Složio bih se s tobom oko njegove otpornosti. Branimire, također i oko priprema tla da bi se povećale šanse. Sabal minor možda je otporan i može preživjeti uz potunu defolijaciju jako niske temperature (dakle preživjeti i nakon toga izgledati prilično neveselo). Listovi mu nisu otporni na mokro i hladno, kao i palma u cjelini na tu kombinaciju. Što bi značilo da ga treba uvijek štititi. Ja sam maštao kad sam kretao s klijanjem S. minora da će to biti palma o kojoj neću morati razmišljati zimi kad dođe do određene veličine. Drugi problem kod njega je relativno sporo obnavljanje lisne mase, za razliku od T. fortuneia koji je ipak bolji izbor za našu klimu. Kad čitamo po američkim forumima o Sabalima u zoni 6 i 7 treba imati na umu da njihovi hladni prodori jesu oštri, ali rijetko traju kao kod nas po tjedan ili dva u kontinuiranim minusima. Plus ljeta su na velikom dijelu JI SAD-a (granični dijelovi saveznih država OK, TN, AK u zonama 6 i 7)u pravilu toplija i vlažnija od naših. Je li iko ikad vidio ne nekom od foruma slike velikih starih nezaštićenih S. minora (barem 20 -30 godina starosti) iz recimo Mađarske (ne računa se onaj iz Budimpešte u bot. vrtu jer ga štite), Austrije, Slovačke, Češke, Rumunjske, Njemačke (zone 6 i 7 koje su slične našim uvjetima). Ako se i pojavi u novije vrijeme od 2000-ih na ovamo koja slika velikog primjerka (kupljenog tako velikog) ja se ne sjećam da sam vidio da netko posta slike svog S. minora godinama u navedenim zemljama. Mislim da je Ovar ili netko iz Češke posadio kupljeni veliki S. minor i nakon prosječne zime palma je ostala samo na ostacima zelenih petiola.