Pristup na Briune i posebno na Vangu u doba Titova života, dok sam u Zagrebu radio na palmama i egzotima, bio je strogo ograničen (dijelom zabranjen), pa odonda nemam uvida u stanje i vrste palmi tamo. Takodjer ni kasnije nisam pobliže stručno pregledavao te otoke, bio sam tamo tek kratko - turistički i vidio desetak raznih palmi medju kojima su izgleda najveće kanarke. Ipak Ph. theoprastii tamo nisam uočio, a pogotovo je nevjerojatno da bi bilo njezinih većih primjeraka: To je razmjerno nova palma koja je prvi puta uopće botanički otkrivena kao divlja na otoku Kreti god. 1967 (dr. W. Greuter), a tek od osamdesetih je po svijetu razglašena i opisana kao druga domaća europska palma (uz Chamaerops) različita od Ph. dactylifera, - kad je Tito već bio pri samrti pa je poklonjeno bilje tada sve rjedje stizalo na Briune. Njezini veći sadjeni primjerci u stranim mediteranskim vrtovima (Atena, Izmir, u stakleniku Berlin, itd.), koji daju sjeme su poznati tek od devedesetih godina, a i to je bar dijelom hibridno sjeme s drugim vrstama datulje koje su otpornije i manje izbirljive na tlo (to su one tzv. otporne Ph. "theoprastii" koje se uglavnom prodaju amaterima kroz trgovinu pa njihova proizvodnja i držanje nisu zabranjeni). Sigurno čisto i tipsko sjeme (čija je distribucija strogo ograničena) samo za stručne-botaničke analize, dosad je uglavnom iz divljih Ph. theophrastii na jugoistoku Krete i najviše iz jugozapadne obale Turske.
Sedum, 15. 7. 2008.