Kalvarija sesvetske žumare: u nastavku gornjeg posta o Tr. fortunei u Sesvetama, ovdje dajem tešku i tužnu povijest najstarije palme koja raste na otvorenom u Sesvetama i vjerojatno jedne od najstarijih i najviše mučenih oko Zagreba (iako nije rastom najveća). Pripadna mladja Tr. fortunei (moja procjena: 3 do 5 god.) posadjena je u dvorištu kuće na uglu Ljubičice i sesvetske magistrale (Zagrebačka ul.) potkraj osamdesetih tj. uoči nedavnog rata i sad već ima preko 2 desetljeća starosti (23 - 25 god.).
Ispočetka je tu bio cvjetni vrt, gdje je ta prva sesvetska palmica na otvorenom bila glavna biljna 'zvijezda' na jugozapadu vrta uz Zagrebačku ulicu, pa je bujno i uspješno rasla prvih desetak godina bez naročite zaštite. Medjutim na smjeni tisućljeća, vlasnik u prizemlju otvara svoj poljoprivredni servis i prodavaonu alata, pa zato betonira cvjetni vrt u auto-parking (što se danas dešava s većinom zagrebačkih okućnica). Pritom palmu nije odmah posjekao, nego ju je nespretno pokušao presaditi dvadesetak metara dalje uz istočni rub dvorišta, dok joj je deblo već izraslo metar i pol visine. Zbog uštede (ili komocije) to nije radjeno iskopom velike jame zbog spašavanja korijenja, nego je ono tek izbliza potkresano, pa je truplo iščupano s jedva pol metra grumena zemlje na dnu (kao utješni 'placebo').
Nakon presadnje i zalijevanja, palma se nije dala prevariti nego je itekako osjetila kresanje, pa kroz idućih par godina uglavnom prestaje rasti i polumrtvo truplo je bez novih listova sa 1 - 2 požutjela-polusuha stara lista, a ostaje još dugo zeleno samo srednje koplje. Da ju nekako spasi i zaštiti misleći da je promrzla, vlasnik joj stavlja 'pelene' tj. preko vrha joj zimi navlači velike plastične vreće u kojima preostali listovi još više sagnjiju od vlage, pa ih u proljeće većinu odsjeca. Tek nakon treće godine od presadnje, kad je to polumrtvo deblo na dnu ipak pustilo novo adventivno korijenje, palma se pomalo i usporeno obnavlja, ali nikada do danas još nije postigla svoju prvotnu ljepotu i bujnost kao mlada na početnoj lokaciji uz južnu ogradu. Kroz proteklo desetljeće nakon presadnje je narasla jedva za tridesetak cm uvis, a većina listova su joj oštećeni i na rubovima žuti-polusuhi zbog slabog korijenja, bolesnog i oštećenog debla te zimske saune u najlon-vrećama...
Sve ovo maltretiranje koje je ipak preživjela kao nijedna zagrebačka palma, pokazuje koliko je Tr. fortunei razmjerno otporna i pri najgorim uzgojnim uvjetima kod Zagreba. Drugi najbliži Tr. fortunei na otvorenom u Sesvetama (ugao Čakovečke i Trakoščanske ul.), podjednake je visine ali puno bujnijeg i zdravog izgleda, iako je dvostruko mladja od gore opisane jer je u svom vrtu mirno izrasla bez spomenutih maltretiranja. Slijedi 'naravoučenije': većina palmi nisu zagorska živica da ih možeš kresati i maltretirati kako ti se prohtije - one su osjetljivi južni egzoti kojima se može bez štete kresati samo starije listove što će uskoro sami uvenuti i otpasti. Kresanje stabljike i korijenja tek donekle podnose one malobrojne palme koje se prirodno granaju i razvijaju po više izbojaka te iz korijena podzemne adventivne vriježe, npr. Chamaerops humilis.
