Parajubaea torallyi

Parajubaea torallyi je jedna od najljepših palmi Južne Amerike. Zasigurno vam to ime ništa ne znači. Nije ni čudno. U Europu se zbog velikog sjemena (i s tim u vezi velikim troškovima prijevoza) uvozi samo ponekad. Zato se sa ovom atraktivnom vrstom palme izvan Bolivije možete rijetko susresti.

U prirodi raste u suhim dolinama bolivijskih Andi na nadmorskoj visini 2700–3400 m n. v. zbog čega je smatrana za najvišu rastuću palmu na svijetu. U ovim predjelima temperatura rijetko dostiže 20 °C, a noćni mrazevi nisu rijetkost. U zimskim mjesecima (srpanj, kolovoz) se temperatura često spušta na –7 °C. Godišnje padaline dosežu jedva 550 mm, što je manje nego u najsušim predjelima južne Moravske. Zahvaljujući visokom položaju prirodnog staništa Parajubaea torallyi je suptropska vrsta palme koja je otporna na hladnoću, tako da se u povoljnim uvjetima na Mediteranu može uzgajati tijekom cijele godine vani „pod vedrim nebom“. U našim je uvjetima tijekom zimskih mjeseci morate prenijeti u prostoriju u kojoj se mogu pojavljivati i mrazevi, i tu bez problema može preživjeti temperaturu oko 0 °C. Otpornost na smrzavanje je u Europi ograničena do –3 °C. Najniža temperatura koju je ova palma u kulturi preživjela iznosila je –8 °C. Biljkama su doduše otpali svi listovi, ali biljke su preživjele i na proljeće su im izrasli novi listovi.

U Boliviji može narasti do visine 14 m, s opsegom stabla do 25–35 cm. Stogodišnji primjerci rastu do visine od 30 m, a opseg stabla do 50 cm. Privlačnu krošnju čine oko 20 listova koji mogu narasti do 5 m. U kulturi van zemlje porijekla palma može doseći dosta manje dimenzije.

U prirodi raste u 2 odijeljene populacije koje se najvidljivije razlikuju po veličini sjemena. Parajubaea torallyi varijet torallyi ima sjeme koje može doseći dužinu čak 7 cm, dok je njihov sitnosjemeni varijet Parajubaea torallyi var. microcarpa oko 3× manja, iako su izgledom vrlo slične. U prirodi ne doseže dimenzije svoje srodnice sa velikim sjemenom.

U Boliviji je Parajubaea torallyi omiljena biljka, možete je sresti u gradskim parkovima i u uličnim alejama. U gradovima Ekvadora i južne Kolumbije se na nadmorskoj visini 2500–3000 m uzgaja Parajubaea cocoides koja je manje otporna na hladnoću i sporije raste. S obzirom na veliku sličnost sa Parajubaea torallyi i iz razloga što nije poznata u prirodi, pretpostavlja se da je u pitanju kulturna forma Parajubaea torallyi.

1996. godine je bila opisana Parajubaea sunkha koja je najmanji predstavnik ovog roda. Može izrasti do visine od 8 m, raste u nekoliko dolina u unutrašnjosti Anda u oblasti Vallegrande, u pokrajini Santa Cruz u Boliviji na visini 1700–2200 m n. v. Sve do detaljne taksonomske revizije je bila zamjenjivana sa Parajubaea torallyi.

Uzgajanje palmi roda Parajubaea iz sjemena nije teško, ali zahtijeva mnogo strpljenja. Sjeme u prirodi proklijava nepravilno, što obično traje 1,5 godinu. Neko sjeme u kulturi proklija za mjesec dana, drugom je potrebno pola godine, a nekom čak i do 2 godine. S obzirom da je u pitanju suptropska vrsta palme, visoka temperatura ne pospješuje klijanje, čak ga može usporiti.

Sjeme je prije sijanja potrebno namočiti u mlaku vodu na 5–7 dana; sjeme varijeta sa velikim sjemenom i na 2 tjedna. Vodu mijenjajte svakodnevno da sjeme ne bi istrulilo. Sjeme (pogotovo kod krupnosjemenih formi) možete malo izbrusiti. Voda će u međuvremenu prodrijeti u sjeme i završiti će se faza dormancije (faza odmaranja koja sjeme štiti od klijanja u sušnom razdoblju koji je u Boliviji tijekom zimskih mjeseci, tj. od lipnja do listopada), pa će sjeme početi s klijanjem. Time se završava vlažna faza. Imajte u vidu da je u pitanju suptropska vrsta koja raste u suhim područjima i zato na nju suvišna vlaga djeluje negativno. Nakon namakanja sjeme zasadite ili u teglicu ili u plastičnu vrećicu tako da mu polovica viri iz zemlje, te ga smjestite na mjesto gdje se temperatura kreće oko 10–20 °C (idealno je ako postoji razlika između više dnevne i niže noćne temperature). Glavna razlika između uzgoja ove vrste i uzgoja većine drugih vrsta palmi se ogleda prije svega u nižoj temperaturi i relativno sušem supstratu.

Posađeno sjeme kontrolirajte jednom u 3–4 tjedna, a kad počne klijati presadite ga u samostalnu teglicu. Iskustva nekih uzgajivača govore da je kod sjemena koje ne proklija do godinu dana potrebno prestati sa zalijevanjem i supstrat ostaviti par mjeseci da se potpuno osuši. Onda se sjeme izvadi, na tjedan dana umoči u vodu i opet posadi. Za pola godine je proklijalo skoro sve sjeme tretirano na ovaj način. Sjeme koje ne proklija ni tijekom slijedeće godine ponovo ostavite par mjeseci na sušenju (simulacija bolivijskog perioda suša). Nakon još jednog umakanja sve sjeme je proklijalo.

Klijanje sjemena ove palme je skoro 100%, samo morate znati postupak. Najsporijem sjemenu je potrebno osigurati 1–2 višemjesečno razdoblje suše.

Kad odnjegujete mladicu njen uzgoj je već jednostavan, samo budite umjereni prilikom zalijevanja. Mlade palme više vole polutamu (mladice u prirodi rastu u sjeni starijih primjeraka), dok odrasle biljke zahtijevaju puno svjetla.

Rod Parajubaea pripada u najugroženije južnoameričke palme. Glavni razlog njihove ugroženosti je uništavanje biotopa, širenje poljoprivrednog zemljišta, krčenje šuma i prekomjerna ispaša. Palme rastu na vrlo malom području što još više povećava njihovu ugroženost i vjerojatnost izumiranja. Zbog njenog velikog sjemena je mogućnost širenja palme na nove lokacije ograničena, a njihov najznačajniji prenositelj na veće udaljenosti – andski medved (Tremarctos ornatus) je zbog ljudskog faktora ugrožen na sličan način.

	Autor	Tema: Parajubaea torallyi (Posjeta: 4975 )
0 Članova i 3 Gostiju pregledava ovu temu.