Nannorrhops je (uz Brahea armata) jedna od rjedjih palmi koja uglavnom ne podnosi zimsku vlagu i od toga strada u uzgoju već pri blažim jednocifrenim mrazovima. Medjutim, na sjevernoj granici prirodnog zavičaja u sušnim brdima Irana i Afganistana, tipični Nannorrhops ritchieana uspješno prezimi i dvocifrene suhomrazice oko -15C do -18C, ali se tada ponaša kao jedinstvena "listopadna" palma. Pritom joj se zeleno lišće osuši i otpadne, ali ostaje živo donje poleglo-prizemno deblo, iz kojega u proljeće većinom opet izbiju mladi zeleni listovi.
Jedino pri iznimnim vlažnim zimama, tada u vlažno-blatnoj zemlji sagnjije i ugine glavno stablo. Stoga ako vam se njeno lišće zimi osuši, tu prirodno listopadnu palmu ne treba u očaju odmah baciti, nego se pričeka proljeće i ako do ljeta ne potjera novo lišće, tek onda je deblo sigurno uginulo. Južniji zimzeleni primjerci porijeklom iz toplijeg Pakistana i Arabije (tzv. Nannorrhops 'arabica') sa sivim listovima su osjetljiviji i nisu listopadni, pa kod ovih zimsko sušenje listova većinom znači konačni kraj.