... Inače, nakon zime 2010. osušila mi se jedna brnistra u vrtu, a drugu su napale biljne uši i ona se kroz tu sezonu napola osušila (vjerojatno kombinacija niskih temperatura tijekom zime i vrlo vlažne sezone). Ove zime mi se osušila i ta druga brnistra. Neobično mi je da su kod mene neotporne na zimu, barem na ove iznimno hladne zime, budući da na rubu Drniša, na dobroj mikrolokaciji na vrhu brda ima 20ak samoniklih grmova brnistre.
Divlja prava brnistra (Spartium) je jedan od najotpornijih primorskih grmova za uzgoj i na kontinentu (bar uz pasivnu zaštitu ispod -15C), koji na prelaznom rubu mediterana raste doslovno kao drvenasti korov. Za razliku od većine mediteranskih grmova, ova odlično podnosi zimsku vlagu i snijeg, pa bez zaštite posve promrzne tek oko -20C. Ono što se kod nas dijelom prodaje u rasadnicima kao navodni "Spartium", ako nema žute nego druge cvjetove (bijele, roza, lila), nisu prave brnistre nego drugi slični grmovi iz zapadnog Sredozemlja:
Spartocytisus, Stauracanthus, itd.
Meni u zaledju Crikvenice
(Vinodol), gdje je svakih par zima povremeno bar
-10C do -12C, rastu nezadrživo na stotine oko kuće, nikad ne promrznu i uporno se šire po vrtu pa guše ostalo bilje, gdje ih se mora sjeći i čupati - ostavio sam tek 2 najveće kao deblja stabalca visine oko 3 metra (na toplijem Mljetu sam vidio prava stabla čak do 5m).
Isto mi dobro rastu i na listopadnom Krku
(Baška) gdje su zbog stalne i olujne bure uz obilnu posolicu starije ipak nižeg rasta oko 1m do 1,5m. I tu su zimus i predlani bili mrazovi oko -8C, ali uglavnom nisu stradale.