Autor Tema: Fernseea itatiaiae (zimootporna bromelija)  (Posjeta: 1614 vremena)

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Sedum

  • Brahea
  • *
  • Postova: 939
  • Karma: +0/-0
  • Spol: Muški
    • Wiki-Flora Jadrana
Fernseea itatiaiae (zimootporna bromelija)
« u: Siječanj 06, 2012, 15:15:02 poslijepodne »
Većina Bromeliacea su zimogrozni američki epifiti na tropskom drveću, pa uglavnom ne podnose nikakve ili tek blaže jednocifrene mrazove. Osim tih najbrojnijih epifita su dijelom otpornije rjedje prizemne bromelije što izvorno rastu na otvorenim stijenama. Jedna od izrazito najotpornijih u našim uvjetima je iz visokoplaninskih vrhunaca Brazila iznad 2.000m:  Fernseea itatiaiae Wawra (= Aechmea stenophylla Baker). Samonikla raste na subtropskim planinama jugoistočnog Brazila u gorju Serra do Martinqueira, izmedju 2.300m do 2.900m. Na tim vrhovima zimi ima oko 54 mraznih noći i minimumi su od -10C do -14C, a zimi su gore većinom suhomrazice s malo snijega. Ova raste iznad gornje granice šume, samo iz pukotina sunčanih i otvorenih stijena na udaru olujnih vjetrova.

Zadnjih desetljeća je ugrožena izumiranjem zbog zatopljenja vrhova, pa je tu strogo zaštićena i zabranjeno je sabiranje, osim umjetnog sjemenja iz uzgoja. Pred tridesetak godina sam dobio razmjenom malo sjemenja iz Jardim botanico de Sao Paulo, od čega su izrasle 4 biljke: 3 su dosad pod staklom, a 1 je vani stradala na Krku od posolice nakon duge i jake Senjske bure. Ekološki se posve razlikuje od većine popularnih bromelija iz vrtlarstva (npr. Tillandsia itd.), jer traži slične uvjete kao npr. Agave i Yucca: dobro drenirano tlo neutralno do blago alkalno iznad pH7, a ne podnosi kiseli humus, treset ni vlažno blato, kao niti polumrak u zimovanju. Pri vlažnoj zasjeni promrzne već od -6C do -9C, ali na suhom i sunčanom dobro izdrži po -12C do -15C, pa je vani prikladna do sjevernog primorja i na cijelom Jadranu.

U zrelosti pri cvatnji ima u prizemnom busenu oko pola metra po 30-50 žljebasto-polumesnatih i izduženo-zavojitih listova kao uske spiralne vrpce do 50cm, širine 4-9 mm žive žutozelene boje. Oštri lisni rubovi su uzduž gusto načičkani kukastim bodljicama opasnim za ruke, pa ih treba hvatati rukavicama da nam ne izgrebu i izrane kožu kao kaktusi. Na brazilskim planinama cvjeta u 11. i 12. mjesecu južnog ljeta, a meni je procvala tek dvaput u 6.mjesecu, nakon oštrijih zima 2009. i 2010. Cvatna stabljika je visine 50-70cm, sa roza-lila i sivodlakavim cvjetovima, a plod je tobolac (kao perunika) sa crnim kuglastim sjemenjem - koje meni većinom nije bilo klijavo.
Wiki-FLORA JADRANA (primorsko i otočno bilje, sukulenti i južni egzoti):  http://wwtrade.org/Hrvatski/index.php/WikiFlora_Jadrana