Palmapedia.com  
Studeni 23, 2017, 16:09:28 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
 
   Forum   Pomoć Traži Prijava Registracija  
 Str: [1] 2 3 4
  Ispis  
Autor Tema: Naše grmaste Euphorbie  (Posjeta: 7581 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Sedum
Brahea
*
Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 934

Lokacija: Baška 8b -Crikvenica 8a -Sesvete 7b

WWW
« : Siječanj 28, 2013, 10:13:47 »

Euphorbia je po mnogobrojnim vrstama izrazito najbogatiji rod medju sukulentima i jedan od najvećih uopće medju svim biljkama, jer ukupno obuhvaća čak preko 3.000 raznih vrsta (zato je precizan broj još nesiguran). Većina tih rastu u tropskim i subtropskim zonama, a polovica njih su manjeviše mesnati sukulenti prividno nalik "kaktusima", kojih je najviše raznih u toploj Africi i Južnoj Americi, pa manje u Australiji i Indiji, a najmanje divljih mesnatih je na Mediteranu. Te mesnate se od pravih kaktusa kod uboda ili preloma razlikuju mliječno-bijelim sokom (koji je smrtno-otrovan), a cvatu posve drugačije grupnim sitnim cvjetićima. Od tih grmasto-polumesnatih kod nas se divlje nalaze samo 3 slične vrste, a svih ostalih kod nas šezdesetak divljih kontinentalnih Euphorbija (naš naziv: 'mlječike') uglavnom su travnate dvogodišnje zeljanice i od tih su 2/5 obični poljski korovi. Naše primorske grmaste Euphorbie južnoga egzotičnog izgleda i prikladne za dekorativni uzgoj jesu ove tri koje većinom cvatu po zimi, a ljeti miruju:

1. Euphorbia dendroides Linnaeus (po naški: "drvenasta mlječika" ili čakav. "veli mlič") je najveća domaća Euphorbia na Sredozemlju, većinom po 1 - 2m (Palagruža: do 3,5m), egzotičnoga grmolikog izgleda s rašljastim drvenim granama. Raste samo u toploj termozoni od 9b - 11 i smrzne oko -6C/-7C. Prolista tek ujesen, cvate usred zime (12.- 2.mjesec) i ljeti je gola listopadna, a treba alkalno-vapnasto ili poluslano tlo i stalno direktno sunce - najviše zimi kada cvate. Zato uglavnom nije za kontinentalni uzgoj zbog mraza bez sunca (u stakleniku ako i preživi - većinom ne cvate).

2. Euphorbia arbuscula Meus. (= Eu. semperfoliata Viv.) je od naših grmastih mlječika razmjerno najotpornija na mraz, ali je izgledom najmanje atraktivna jer je zimi većinom listopadna i kasnije cvate u proljeće. Obično izraste kao niži polugrmić oko 60cm, iznimno u idealnim uvjetima do 1m. Od naših grmastih jedina može rasti do polusjene i podnosi umjeren mraz do nekih -15C pa uz pasivnu zaštitu izdrži i na kontinentu, - ali tu treba južne strmine i izrazito alkalno tlo (pH 7 - 8,5) pa ne podnosi silikate ni treset, jer prirodno raste na dolomitnoj kamenitoj rendzini najviše uz divlje borove.

3. Euphorbia wulfenii Hoppe & Koch (= Eu. veneta Willd., po naški 'jadranska mlječika') je od domaćih izgledom najatraktivnija i jedina naša polumesnato-zadebljala. Većinom naraste oko pola metra i u idealnim uvjetima kao grm do 130cm, cvate zimi u 2.- 3. mjesecu, divlja raste u termozoni 8b - 9 i podnosi polumraz oko -10C (uz zaštitu do -13C). Isto traži alkalno kameno tlo i mnogo sunca osobito zimi kada cvate. To je naš osebujni endem uglavnom ograničen na jadranske obale i otoke, tj. divlja je od južne Istre preko većine otoka i dalmatinske obale uz more do Boke Kotorske (nema je dublje u listopadnom zaledju). Slikom te endemske Eu.wulfenii niže počinje idući post.
Evidentirano

Wiki-FLORA JADRANA (primorsko i otočno bilje, sukulenti i južni egzoti):  http://wwtrade.org/Hrvatski/index.php/WikiFlora_Jadrana
Sedum
Brahea
*
Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 934

Lokacija: Baška 8b -Crikvenica 8a -Sesvete 7b

WWW
« Odgovor #1 : Siječanj 28, 2013, 11:42:32 »

Endemsko-jadranska Euphorbia wulfenii, mladje biljke lijevo u primorskom uzgoju zimi na otvorenom, zona 8b (desno Opuntia inermis i Delosperma cooperi): tu još nije cvala, a najveća lijevo bi mogla procvasti idućih mjeseci - ako joj dotle vrh zimus ne promrzne.


Na slici lijevo je Euphorbia wulfenii Hoppe & Koch (= Eu. veneta Willd.), ili po naški književno "jadranska mlječika", koju čakavski na Kvarnerskim otocima po starinski čudno zovu "sarâb", a južnije na dalmatinskim otocima još "lumbrosik". To je naša endemična Euphorbia i kao divlja raste samo oko Jadrana blizu uz more, na kamenju od južne Istre pa duž istočnog Jadrana do Boke Kotorske i izvan toga manje oaze na kamenoj obali kod Ancone i albanskom kamenom rtu Karaburun uz Otranto (na ostalim pješčano-muljastim obalama izostaje). Kod nas raste po kamenju na većini otoka i dalmatinskoj obali u zimzelenoj i poluzimzelenoj termozoni: 9 i 8b, a smrzava oko desetak ispod nule pa na otvorenom još može uzgoj uz pasivnu zaštitu do 8a (dok u 7b promrznu vršne mesnate grane pa ne cvate). Prirodno raste divlja isključivo na alkalnom vapnastom kršu tj. samo vapnenac i dolomit ili poluslano tlo (alkalni pH = 7 - 9), pa u uzgoju ne podnosi nevapnena mokra tla, ni silikate niti treset.

Najbujnija je na vanjskim otocima, npr. na Žirju u zimzelenoj makiji bez mraza izraste kao jači uspravni grm do 130cm, dok je na kopnenoj obali i sjevernim otocima većinom niža i jastučasto-polukuglasta po 30-50 cm jer joj gornje mesnate grane zimi promrznu, pa ostanu samo donje drvenaste. Vršne grane što cvatu su većinom polumesnato-sočne i zadebljale po 1cm - 2,5cm s obješenim sivoplavim listovima (kao male palmice). Samo takve zimi procvatu, pa ako promrznu nema ni cvjetanja, koje isto izostane u polusjeni bez izravnoga zimskog sunca. Cvate nakon više godina kad izraste oko 40cm, a egzotični zimski cvjetovi su na vrhu mesnatih grana u kuglastim snopovima po desetak cm i živahne limuno-žute boje, - ali pri uzgoju na kontinentu zbog zime većinom ne cvate, jer osjetljivi zimski pupovi stradaju od mraza. Od svih domaćih Euphorbia, ova Eu.wulfenii se ističe po najvećim i najljepšim kričavo-limunastim cvetovima.

Pri uzgoju mora biti cijele godine na direktnom suncu, najbolje na jugozapadnoj padini bez zasjene jer inače ne cvate i zakržlja. Ova slika iz vinodolskih Rupa je najsjevernije gdje sam ju dugoročno uspio dobro održati vani da cvate: prešla je s manjim štetama i lanjsku žestoku zimu do -12C. Listovi i meki vrhovi grančica tu povremeno smrznu - ali u proljeće je obnova iz donjeg busena bez cvatnje. U Zagrebu i Sesvetama mi vani dugoročno nastrada tj. promrzne svakih par godina za jače zime, dok pod staklom zbog premalo sunca tu zimi zakržlja - jer tada prirodno najbrže raste i normalno cvate rano zimi u 2. i 3. mjesecu, a sjeme dozori od 4.- 6.mjeseca (pod staklom mi uopće ne cvate zbog sjene - a vani ne zbog smrzavanja vrhova).
Evidentirano

Wiki-FLORA JADRANA (primorsko i otočno bilje, sukulenti i južni egzoti):  http://wwtrade.org/Hrvatski/index.php/WikiFlora_Jadrana
branimir
Global Moderator
*****
Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 4375


Lokacija: Zagreb (7b) - Murter (vjerojatno 9a)

« Odgovor #2 : Siječanj 28, 2013, 12:18:48 »

Fascinantna mi je E. dendroides, osim zbog izleda i stoga što je prava jadranska ezota.
Raste sa Chamaerops humilisom i Phoenix theoprastii-em iako je osjetljivija od te dvije palme.

Prošle godine sam nabavio malu reznicu cca. 7cm visoku koju sam stavio na ukorjenjivanje u pjesak mješan sa nešto crne zemlje.
Kako je bez problema na ZG terasi prošla ostatak ljeta i jeseni nisam mislio da će imati problema zimi.
Počela se lagano degradirati i nisam znao gdje da je smjestim. U prozor na hladno i svjetlo, pred prozor na toplo i svjetlo ili u hodnik na tamno i hladno. Nigdje joj se stanje nije poboljšalo pa sam je na kraju odlučio presaditi u crvenu zemlju sa šljunkom koju ću malo i posoliti.
Eto nadam se da će joj to pomoči.
Puno je osjetljivija za držanje u stanu na kontinentu od bilo koje palme.
Ovo je zadnja slika prije presađivanja:




Akaranus je svojedobno stavio ljepe slike njezinog staništa sa Palagruže na temi REPORTAŽE i PUTOPISI:

Upravo sam provea sedam dana na tom magičnom otoku, ako Vas put kako navede tribalo bi svakako svratit na nju.
 Jedna i jedina palma na otoku vjerojatno je došla kao sjemenka morem

na otoku predvladava drvenasta mlječika(euphorbia dendroides)


ćoro legenda, prika se otušira nekim šamponom pa ga je u stopu pratia sa znaš kojom namjerom icon_lol


« Zadnja izmjena: Siječanj 28, 2013, 12:23:33 branimir » Evidentirano

branimir
Global Moderator
*****
Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 4375


Lokacija: Zagreb (7b) - Murter (vjerojatno 9a)

« Odgovor #3 : Siječanj 28, 2013, 12:20:00 »

Zatim jedna slika bez listova sa Korčule:


Slika preuzeta sa: http://www.janjina.croatia1.com/foto-album/flora-veget-en.htm

Kao starija može narasti i kao malo ozbiljnije drvo:

Slika preuzeta sa: http://www.warrenphotographic.co.uk/28098-tree-spurge

U Zarebačkom Botaničkom vrtu ima jedan primjerak koji ima listove i ljeti (valjda zbog dostatnih padalina).
Neznam što s njom rade zimi, ide li u hladan ili topliji staklenik..

« Zadnja izmjena: Siječanj 28, 2013, 12:25:16 branimir » Evidentirano

palmofan
Cocos nucifera
*
Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 4814


Lokacija: Kutina

Email
« Odgovor #4 : Siječanj 28, 2013, 12:30:26 »

Prošle godine sam nabavio malu reznicu cca. 7cm visoku koju sam stavio na ukorjenjivanje u pjesak mješan sa nešto crne zemlje.
Kako je bez problema na ZG terasi prošla ostatak ljeta i jeseni nisam mislio da će imati problema zimi.
Počela se lagano degradirati i nisam znao gdje da je smjestim. U prozor na hladno i svjetlo, pred prozor na toplo i svjetlo ili u hodnik na tamno i mračno. Nigdje joj se stanje nije poboljšalo pa sam je na kraju odlučio presaditi u crvenu zemlju sa šljunkom koju ću malo i posoliti.
Eto nadam se da će joj to pomoči.
Puno je osjetljivija za držanje u stanu na kontinentu od bilo koje palme.
Vjerojatno joj nedostaje sunca, neke biljke i tijekom zimovanja traže direktno sunčevo zračenje, kao npr. Carpobrothus, rogač i neke ečeverije. Godinama sam neuspješno pokušavao prezimjeti rogač u negrijanoj prostoriji sve dok Sedum nije napisao da rogač bezuvijetno i preko zime zahtijeva sunce zbog UV zraka. Nakon toga sam počeo iznositi rogač, Carpobrothus i ečeverije na terasu u sunčanim zimskim danima kada je temperatura u plusu i više nisam imao nikakvih gubitaka i te biljke bi mi dobro prezimjele. Mislim da i ta tvoja mlječika također traži sunce preko zime, pa ako je želiš sačuvati moraš je zimi povremeno izlagati suncu.
Evidentirano

USDA zone: 7a

branimir
Global Moderator
*****
Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 4375


Lokacija: Zagreb (7b) - Murter (vjerojatno 9a)

« Odgovor #5 : Siječanj 28, 2013, 13:12:57 »

Hvala Palmofan, od sada ču je iznositi na svaki malo topliji sunčan zimski dan.
Upravo sam je presadio u teglu od terakote sa Murterskim kamenjem, šljunkom, crvenom i balkonskom laganom zemljom.
Ono što me kod presadnje iznenadilo je da ta mala granćica na sebi nije imala ni jedan jedini korjenčić.
Kako je kao takva uspjela preživjeti 6 mjeseci direktnog sunca?
Vjerojatno je korjen izgubila tek pred zimu kada je krenula na lošije.
Pjeskovita zemlja u kojoj je bila je bila lagano vlažna pa je možda to uz hladniju temperaturu utjecalo na gubitak korjena tek kasnije.
Sada je nisam zalio, da se oporavi od vlage i stavio je između dva prozora gdje je oko 10 C.

Bi li možda bilo bolje da je stavim na toplije?
« Zadnja izmjena: Siječanj 28, 2013, 13:16:40 branimir » Evidentirano

Sedum
Brahea
*
Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 934

Lokacija: Baška 8b -Crikvenica 8a -Sesvete 7b

WWW
« Odgovor #6 : Siječanj 28, 2013, 13:38:00 »

Euphorbia dendroides: - naša najveća šumica drvolike mlječike oko 2,5 - 3m visoke na vršnom grebenu otoka Palagruža: jedini palagruški magarac kao poredbena mjera, ispred je Daucus maximus (golema mrkvina: oko 1m), u sredini uz magarca isto rijetki ljetopadni grm Lavatera unguiculata (= L. bryonifolia: do 2m). Najveća stabla te Euphorbije medju sjeveroistočnim stijenama ispod vršnog svjetionika su visoka do 3,5m.

(slika je kopija tu iz teme "Palagruža" - moja je lošija pa sam ju zamijenio)

Euphorbia dendroides Linne (po naški: "drvenasta mlječika" ili čakav. "veli mlič") je najveća domaća Euphorbia na obalama južne Evrope i Jadrana, gdje većinom naraste po 1 - 2m, egzotičnoga grmolikog izgleda s rašljastim drvenim granama. Prolista tek ujesen, cvate usred zime (12.- 2.mjesec) i ljeti je gola listopadna, a treba alkalno-vapnasto ili poluslano tlo i stalno direktno sunce - najviše zimi kada cvate žuto-narančasto. Zato uglavnom nije za kontinentalni uzgoj zbog mraza bez sunca (u stakleniku ako i preživi - većinom ne cvate). Raste samo u toploj termozoni od 9b - 11 i smrzne oko -6C/-7C. Zajedno s njom u tim južnim otočnim šikarama rastu i drugi ljetopadni subtropski grmovi koji pupaju ujesen, cvatu zimi i ljeti miruju goli bez lišća: uz Eu. dendroides još Lycium intricatum, Lavatera unguiculata, Artemisia arborescens, Capparis sicula, Coronilla glauca i slične kojih nema na sjevernijim zimzelenim otocima i pogotovo ne na kopnenoj obali.

Na vanjskim otocima i najviše na Palagruži i Sušcu raste kao ljetopadni grm ili drvce do 3m odrvenjelih rašljastih grana (razgranjenost kao Y ) s polumesnatim mladim izbojcima. Raširena je na sjevernoj obali Afrike i južnijim sredozemnim otocima, južnoj Španjolskoj i Peloponezu, a kod nas na Jadranu doseže najsjeverniju granicu: Konavoske stijene, oko Dubrovnika, Elafiti, Pelješac, Korčula, Vis i okolni otočići, a najbujnije na Palagruži i najsjevernije Iž i Dugi otok, te na obali splitska Vinišća. Kod nas je većinom ograničena na otvorene olujne obale pod udarom pučinskog juga i posolice, u visinskom rasponu od 3-90 m. Divlje raste uglavnom na alkalnim stijenama: vapnenac, dolomit, gipsne stijene i slično.

Eu. dendroides voli stalno direktno sunce i suhu alkalno-vapnastu zemljui, ali silikati i treset joj škode, a paše joj i malo soli - pogotovo zimi kao antifriz. Ljeti bez lišća normalno miruje i ne treba puno vode, ali zimi najviše raste pa traži vlažnije uz stalno direktno sunce (bez zimskog sunca ne cvate). Kod Zagreba ju ni pod staklom nisam uspio dugoročno održati uz sve pogodnosti tla - vjerojatno zbog premalo zimskog sunca. U Vinodolu je isto vani nakon par godina već mlada promrzla za jače zime. Jedino na Krku sam njih više imao kroz par desetljeća do metra visine i debelih do 6cm gdje bi ponekad i procvale za blaže zime, ali ih je sve pokosila lanjska ledena zima do -7,5C.

Naša Eu.dendroides je jedina velika stablasta mlječika u južnoj Evropi iz afričke sekcije Pachyclada Boiss., što obuhvaća uspravna i odrvenjela stabla i grmove s rašljastom razgranjenošću (poput slova Y), koje su raširene u dvadesetak sličnih vrsta većinom oko sjeverne Afrike, od Kanarskih otoka do Arabije i Somalije, pa je u Sredozemlju ova afrička sekcija stablastih mlječika na sjevernom rubu. Ostale su srodne pripadne vrste iz iste sekcije, koje su još osjetljivije na mraz i kod nas im je dvojben mogući uzgoj (osim na najjužnijim vanjskim otocima): Eu. balsamifera Ait. širom sjeverne Afrike, pa Eu. noxia Pax. i Eu. barbicollis Bally u Somaliji, Eu. tuckeyana Steud. na Kapverdskim otocima, a najviše sličnih vrsta iz te sekcije rastu po Kanarskim otocima: Eu. atropurpurea, Eu. berthelotii, Eu. bravoana, Eu. lambii, Eu. mellifera, Eu. piscatoria, itd.
« Zadnja izmjena: Siječanj 28, 2013, 13:45:24 Sedum » Evidentirano

Wiki-FLORA JADRANA (primorsko i otočno bilje, sukulenti i južni egzoti):  http://wwtrade.org/Hrvatski/index.php/WikiFlora_Jadrana
akaranus
Global Moderator
*****
Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 3237


Lokacija: Kaštela

WWW
« Odgovor #7 : Siječanj 28, 2013, 13:43:38 »

predobra je, branimire nekoliko sam ih sa palgruže donia i primile su se iako na suncu cilo ljeto i zimu su bez lišća bile sad ponovo udaraju lišće evo još par slika sa palgruže, na mjestima čak tvore šumicu i prolaziš ispod krošnji...


Evidentirano

akaranus
Global Moderator
*****
Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 3237


Lokacija: Kaštela

WWW
« Odgovor #8 : Siječanj 28, 2013, 13:44:08 »



Uploaded with ImageShack.us

Evidentirano

akaranus
Global Moderator
*****
Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 3237


Lokacija: Kaštela

WWW
« Odgovor #9 : Siječanj 28, 2013, 13:50:22 »

kad hodaš po palagruži kad cvate počne te bolit glava od peludi jer ima nešto u njoj omamljujuće( a praktički samo kroz nju i šetaš), bar nam je svjetioničar priča da su je prije koristili za omamit ribu, tukli bi je i cijedili mlijeko koje bi po brakovima ispuštali, navodno da djeluje vrlo omamljujuće za ribu..


Uploaded with ImageShack.us
« Zadnja izmjena: Siječanj 28, 2013, 13:52:28 akaranus » Evidentirano

akaranus
Global Moderator
*****
Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 3237


Lokacija: Kaštela

WWW
« Odgovor #10 : Siječanj 28, 2013, 13:59:31 »



Uploaded with ImageShack.us
Evidentirano

akaranus
Global Moderator
*****
Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 3237


Lokacija: Kaštela

WWW
« Odgovor #11 : Siječanj 28, 2013, 14:00:07 »



Uploaded with ImageShack.us
Evidentirano

Sedum
Brahea
*
Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 934

Lokacija: Baška 8b -Crikvenica 8a -Sesvete 7b

WWW
« Odgovor #12 : Siječanj 28, 2013, 14:46:43 »

kad hodaš po palagruži kad cvate počne te bolit glava od peludi jer ima nešto u njoj omamljujuće( a praktički samo kroz nju i šetaš), bar nam je svjetioničar priča da su je prije koristili za omamit ribu, tukli bi je i cijedili mlijeko koje bi po brakovima ispuštali, navodno da djeluje vrlo omamljujuće za ribu..  ...

Sve 3 naše grmaste mlječike djeluju jako otrovno-omamljujuće na ribe (i dugu faunu), pa ih zato niti stoka ne brsti. Npr. još donedavna su i prvi gore spomenuti endem Eu. wulfenii ribari na Krku, Rabu i Dugom otoku zlorabili umjesto ješke za krivolov: vezali bi par grmića na konopu spuštene u more i kasnije došli samo pokupiti "drogirane" ribe na površini ...

predobra je, branimire nekoliko sam ih sa palgruže donia i primile su se iako na suncu cilo ljeto i zimu su bez lišća bile sad ponovo udaraju lišće evo još par slika sa palgruže, na mjestima čak tvore šumicu i prolaziš ispod krošnji...

Ovo na gornjoj slici sivoplavi veći grm što viri iznad mlječika je inače Artemisia arborescens (drvoliki pelin) koji može narasti i do 4m visine: naše najveće primjerke sam vidio na Palagruži i otočiću Sv. Andrija kod Dubrovnika (to nije Svetac). Na toj slici u pozadini (presitno je) po obalnim stijenama Male Palagruže raste kao divlji takodjer vrlo rijetki sukulentni grm Halimione australis (Obione graeca) s mesnatim lišćem, kojega izvan Palagruže ima još jedino po obalama Krete u Grčkoj. Na donjoj slici (ne otvara mi se) izmedju mlječika sa roza-cvjetovima viri isto rijetki ljetopadni grm Lavatera unguiculata (= L. bryonifolia).

Inače Eu. dendroides u uzgoju bi zbog slične klime i sunca morala dugoročno uspjeti u Kaštelima, jer dobro raste i kao divlja u susjedstvu npr. po obalnim stijenama izmedju Vinišća i Rogoznice, kao i na jugu Šolte.
« Zadnja izmjena: Siječanj 28, 2013, 14:53:50 Sedum » Evidentirano

Wiki-FLORA JADRANA (primorsko i otočno bilje, sukulenti i južni egzoti):  http://wwtrade.org/Hrvatski/index.php/WikiFlora_Jadrana
branimir
Global Moderator
*****
Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 4375


Lokacija: Zagreb (7b) - Murter (vjerojatno 9a)

« Odgovor #13 : Siječanj 28, 2013, 16:05:26 »

Slike su za 500 thumb_up
Nisam znao za to opojno djelovanje na ribe..
Tko bi rekao da i kod nas rastu tako na zimu osjetljive i lijepe biljke.
Toplo se nadam da e mi reznica koja je sad u prozoru preživjeti..
« Zadnja izmjena: Siječanj 28, 2013, 16:05:55 branimir » Evidentirano

AlekLO
Cocos nucifera
*
Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 2780


Lokacija: Lipnički Šor,Loznica

Email
« Odgovor #14 : Siječanj 28, 2013, 16:45:13 »

Stvarno prelepe slike......
Evidentirano

 Str: [1] 2 3 4
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP Powered by SMF 1.1.21 | SMF © 2006, Simple Machines Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!