Filifere koje se vide na slikama sa opatijske Slatine su stradale kad se "netko" 70tih godina sjetio proširiti terasu na hotel-restoranu Slavija za nekih 2-3m. Naravno, nitko nije razmišljao o tome da te jedinstvene i stoljeće stare palme ukomponira u kolorit terase (nevjerojatno!!), nego su radije dovukli bagere i počeli seliti 10metarske palme, za što nisu ni bili educirani. Pretpostavljam da nije bilo dovoljno ni korijenove bale, a niti da nisu pošišali listove i smanjili lisnu masu,pa su te palme na kraju i propale, kao što su propale butie po ondašnjem parku 1.maj, jer ih je nadraslo okolno drveće, nisu imale više dovoljno sunca, rasle su rahitično i bilo je na kraju samo pitanje prve polarne zime da ih dokrajči. Isto tako, na južnoj strani hotela Kvarner, gdje je rasla stoljetna jubaea, koja je bila oštećena polarnom zimom 56te, nisu znali ili htjeli sanirati drvo koje je oštećeno mrazom, počelo trunuti, umjesto da ih se smolama, pa čak i voćarskim zamaže i spasi od propadanja. Na žalost, mentalitet je takav kakav je, nema osjećaja za očuvanje estetskih vrijednosti stvaranih kroz desetljeća, još uvijek se rezonira u stilu: "daj Bože da dodje jaka zima, imati ćemo što čupati i saditi na proljeće-i naplatiti taj rad skupo općini ili gradu, svakako!". Ispričavam se na ovom offu, ali morao sam ispričati kratku povijest "parkarenja" po Opatiji, činjenice kojih sam saznao iz prve ruke.Lijepi pozdrav svima!