Za one koji znaju ruski dijelovi iz knjige Сааков С.Г. Пальмы и их культура в СССР. 1954. г. koji se odnose na apsolutne minimumwe koje su P. dactylifere preživjele u Kizyl-Atreku, Turkmenistan. O tim palmama sam u drugoj temi već nešto pisao
zima 1948/9 -13,6 stupnjeva palme 13-14 god stare su defolirale, ali su do sljedeće zime obnovile lisnu masu i imale od 20-24 lista dužine 3,5-3,8 m. Te god. im je rodilo 6 palmi.
zima 1949/50 je bila također hladna s minimumom od -14,2
zima 1950/51 minimum od -14 stupnjeva, ali su te god. imali 3 dana s kolebanjem minim. temp od -12 do -14.
Izgubili su i dosta palmi, ali su nakon toga dobili najotpornije primjerke iz kojih su sigurno eksperimentirali i razvijali još otpornije kultivare što se da naslutiti iz donjeg teksta
Saakov je preporučio da bi bilo dobro probati i u drugim područjima s ovim P. dactyliferama kao i drugim uvezenim sortama u krajevima SSSR-a gdje aps. minim. idu u rasponu -10 do -17. JZ. Turkmenistan, južni Uzbekistan i Tadžikistan. Koliko su od toga uspjeli nije mi poznato. Da je opstao SSSR nema sumnje da bi tamošnji botaničari na iskustvima i metodama koje je primjenjivao Mičurin razvili ekstra otporne P. dactylifere (a možda i jesu
)
Možda nešto o aklimatizaciji i njegovim metodama ima u knjizi
I.V. Mičurin
IZABRANA DELA
Poljoprivredno izdavačko preduzeće Beograd, 1949 g.
