Ona najveća u pozadini mora da je iz 1935., od najstarijih kad su krenuli s eksperimentima. Ne vidim na njima plodova (datum snimke 14. 9. 1967.), a drugovi i drugarica su u dugim rukavima i ne tako tankoj odjeći. Saakov je 1954. pisao da 14-15-godišnji primjerci imaju ukupnu visinu 6-7 metara. Visina debla se kretala između 3 i 3,5 metara, a listova oko 3 metra i na broju između 25-35. Na onoj najvećoj ima oko 20-tak, no teško je izbrojati. Gotovo je nevjerojatna sposobnost obnove - zima 1948/9 -13,6 stupnjeva palme 13-14 god stare su defolirale, ali su do sljedeće zime obnovile lisnu masu i imale od 20-24 lista dužine 3,5-3,8 m. Blizina Atreka i njegove vode sigurno je u tome mnogo pomoglo. Tamošnje visoke ljetnje temperature i voda čuda čine. Vjerujem da su ove palme selekcijom ipak doživjele neke promjene u svojoj otpornosti. Također, prilagodile su se i ranije ulazile u fazu zrelosti. Negdje sam naišao na podatak da su imali mislim 16 različitih sorti i nisu samo uvezli sjeme i sadnice iz Irana već s puno šireg područja uzgoja datulje.
Oko otpornosti - zima 1948/9 -13,6, zima 1949/1950 -14,2, zima 1950/51 minimum od -14 stupnjeva, te god. imali 3 dana s kolebanjem minim. temp od -12 do -14. Tri gadne zime za redom. Dakle nisu kratki prodori već vrlo vjerojatno cjelodnevni mrazevi 1950/51 bez dizanja temperature u plus. Nakon te zime tijekom vegetacije samo 3,2% palmi u dobi od 14-15 godina nije se obnovilo, dok je 310 palmi obnovilo u cjelosti lisnu masu. Tri zime za redom palme defoliraju i uspiju oboviti lisnu masu za sezonu rasta, stvarno nevjerojatno
Negdje sam pročitao kod Saakova da su im iz sjemena do prvog cvjetanja trebale 4-5 godina, to još moram ponovno pogledati. No, možda i nije čudno ako su im uspjevale izbaciti po dvadesetak listova godišnje. Već sljedeće zime iza snimke, zime 1968/1969 (-15,4) zabilježena je još niža temperatura od onih koje su do tada iskusile. Moram potražiti postotak stradavanja, ali po sjećanju znam da je bio relativno nizak. Stradali su im P. canariensisi i Washingtonie filifere. Čudna je ta zemlja, i doista kao što je Ilya11 na EPS-u napisao zatvorenija od susjednog Irana. Valjda je bilo lakše doći do informacija u doba SSSR-a nego danas. Važno je da one i dalje rastu kao svjedoci jedne ere.
