Čakavsko ime 'karuba' za rogač je njegov najstariji naziv, pa su ga 'karub' već zvali faraonski Egipćani pred 3.000 do 4.000 godina gdje se još onda naveliko sadio oko Nila.
Po tradicionalnoj predrasudi na Jadranu su danas rogači krmivo za prasce i tovare, - ali u prošlomu svjetskom ratu kad nije bilo žita, mljeveni rogač se na otocima (i kod mojih) rabio za pečenje lošeg kruha jer drugog izbora nije bilo, a i danas ga stavljamo u kolače.
U samom Visu vjerojatno se sada više ne sadi - ali ga ima po vrtovima izmedju kuća u Komiži, kao i po okućnicama na Lastovu gdje je uz kuće i dosta mladica.
Problem njegova uzgoja u kopnenom zaledju je da osim topline, cijelu godinu traži mnogo izravnog pravoga sunca s obilnim ultravioletnim zračenjem - ne one bljedunjave 'mjesečine' s maglom kroz jesen i zimu kao u Zagrebu i inim kopnenim gradovima. Na tzv. 'svjetlom' mjestu pa čak i na indirektnom 'suncu' iza stakla zakržlja (bez UV zraka), stoji i ne raste, često uvene. On u zaledju bezuvjetno traži sličan uzgoj i uvjete poput uzgoja pustinjskih kaktusa kada tu najbolje napreduje, npr. na visokoj jugozapadnoj terasi bez zasjene, zimi sa staklom koje se danju otvara kad nema mraza.