Feijoa - ( izgovara se Feđoja) poznata i kao Pineapple Guava ili Guavasteen je zanimljiva spororastuca vazdazelena voćna vrsta. Spada u porodicu Myrtaceae. Sadnica je voćna i ukrasna, zimzelena je, formira se u obliku grma ili uzgojena u manje drvce, koje naraste do visine 1-7 m. Listovi su zimzeleni, kratkih petiola, elipsastog oblika, dužine 4-8 cm, gornja lisna površina je koznato tamnozelena, a donja je zeleno srebrnasta i dlakava. Po vjetrovitom vremenu listovi imaju poseban kontrast boja. Ukoliko listove stisnemo ili zgnječimo imaju posebnu aromu. Cvjetovi su prekrasni, imaju posebnu dekorativnu vrijednost, veliki su, razvijaju se u podnožju listova, pojedinačno, ponekad i po više zajedno, bijeli su do bijelo ljubičasti, u unutrašnjosti i odozgor crvenkasti s dugim crvenim prašnicima. Cvijetni petali su slatkasti i jestivi i mogu biti osvjezavajuci dodatak proljetnim salatama. Sadnica cvate od svibnja do lipnja i to do 40 dana, medonosna je biljka i vole je pčele i narocito ptice. Feijoa se rijetko šprica jer nema puno bolesti, zato moze biti i ekološki uzgojeno voće.
Plodovi su zeleni duguljastog jajastog oblika dužine 4-6 cm, debljine 3-5 cm, nedozoreli plodovi su tamno zelene, a zreli zeleno žute boje, plodovi moraju omekšati, kožicu gulimo, a meso je vrlo ukusno. Težina plodova je ovisna od vrste te uvjeta za rast te se kreće od 25 g -100 g. Meso ploda je bijelo žuto, slatko kiselkasto, vrlo ukusno te podsjeća na ananas, jagode i banane. Plod ima specifican miris koji dolazi od estera (metil benzolata). Ukus plodova bolji je u hladnijim klimatskim uvjetima. Plod štiti tanka i jaka kora, koja ima na donjem dijelu ostatak cvijeta. jede se na nacin da se prereze popola i zlicom vadi sadrzaj. Od feijoe se u Novom Zeladnu radi i vino, vodka i jogurt, marmelada, sladoledi itd.
Moze se jesti sirova, nakon guljenja moze se staviti u slanu otopinu ili vodu sa dodatkom limuna da ne oksidira - posmedji, a moze se i kuhati u pudizima, kremama, kolacima, moze ih se cuvati u sirupima, a moze se od njih praviti i marmelade, džemove, zele ili sos
Zreli plodovi najlakse se prepoznaju pritiskom. Ako su prezreli, pulpa oko sjemenki i okolice posmeji, no i dalje je dobra za konzumaciju, mada nije izvrsna.
Premda delicija, feijoe se ne izvoze jer imaju kratak period optimalne zrelosti i ne izdrzavaju dugo na polici, najvise do 7 dana, a pri visokim temperaturama 3-4 dana. U Novom Zelandu dubokosmrznute izdrzavaju i do godinu dana bez gubitka u kvaliteti, što nije slucaj za kalifornijske kultivare, koje se uglavnom uzgajaju oko San Francisca.
U plodu su male sjemenke, koje ne smetaju kod jela, posebnost plodova je, da sadrže visoku količinu prirodnog joda i to više nego bilo koje drugo voće. Poznato je da je jod važan u prehrani jer uravnotežuje rad štitnjače, sprječava gušavost, isto tako sadrži mnogo vitamina C i drugih elemenata, koji su potrebni za zdravu prehranu. Plodovi postepeno dozrijevaju u listopadu i studenom te ne podnose temperature ispod ledišta zato ih je potrebno pravovremeno obrati te ih složiti u kutiju, gdje se postepeno omekšavaju, dobivaju slatkoću, a imaju osobinu da ne trunu i drže se dosta dugo.
Iako je Feijoa suptropska biljka dobro podnosi zimske temperature, jer u zimskom periodu izdrži u kraćem razdoblju i do minus 10° C. U kontinentalnom dijelu Hrvatske potrebno je biljku držati u posudi te ju prije jake zime skloniti na primjeran prostor. Sadnica se lako prilagođava na različita tla, a najbolje joj odgovaraju humusna, pješčano-ilovasta zemljišta s ne previsokom prisutnošću aktivnog vapna. U sjevernoj hemisferi uzgaja se u zapadnoj Škotskoj, ali ne urodi svake godine jer temperature padaju do -9 supnjeva celzijusevih. Vece kolicine uzgajaju se u Novom Zelandu, gdje je popularna vrtna biljka. Može se razmnožavati sjemnjem, ali se ipak preoprućuje razmnožavanje vegetativnim putem
