To je uglavnom općepoznata pojava kod egzota, da su pjegavi ili prugasto-šareni kultivari uglavnom manje otporni na mraz, sušu i druge nepovoljne vanjske uvjete, pa traže razmjerno više njege i zaštite, te bolju zemlju negoli prirodni jednobojno-zeleni tipovi. Takvi šareni 'degenerici' se većinom ne dobivaju iz sjemena, nego uglavnom vegetavnim dijeljenjem iz šarenih matičnih biljaka.
Osnovni uzrok je to, da je takva biljna pjegavost najčešće bolesna viroza tj. virusna zaraza koja dijelom prekida stvaranje zelenog klorofila pa takva biljka slabije diše i lošije 'probavlja' hranjive tvari iz tla, a baš zato je manje otporna. Kada takav šareni egzot opet pozeleni, to ustvari znači da je konačno ozdravio od bolesne viroze i vratio se u normalno prirodno stanje bez virusnih pjega. Oni koji su oduševljeni time i vole te 'lijepe šarene' egzote, trebaju znati da je to zapravo slično pjegavom licu bolesne djece s ospicama i boginjama ili teških bolesnika 'šarenih' od kuge - i zato mi se te degenerične šarene biljke zapravo gade jer su to biljni bolesnici 'na izdisaju' a ne ukrasno bilje - što perverzni vrtlari zlorabe za zaradu od naivnih kupaca.