Nakon stogodišnjeg dogovaranja evo smo dsoap i ja napravili djir do Lokruma. Brod za Lokrum ide svako pola sata od 10h iz stare gradske luke i povratna karta je 50kn. Odma di sam ostavia auto me dočeka lipi prizor sa jacarandom u punom cvatu sa pogledom na zidine, a između kuća se mogu nać sve moguće boje bougenvila . Dsoap je krenia brodom ranije jer je moja ekipa pozaspala i odma me uvatila nervoza jer sam mislia da će izgulit prije mene sve šta se da za presadit hehe. Izdaleka pari mali napušten otočić ali kad se pristane sve vrvi od sveprisutnih i radoznalih japanaca te starijih već dobro preplanulih talijana, poljaka i rusa koje sam kasnije i predobro intimnije upozna kad sam šetajući zaluta na dio otoka predviđen za golaće hehe.
Čim se krene kroz otok prvo šta pada na pamet gledajući vegetaciju je da je sve stoljetno. Prolazi se uređenim stazama kroz tunele prastarih alepskih borova i pinja te česmina, zatim planika od 6-7 metara i lovora. Prva stvar na koju ćete naić je stari samostan ispred kojeg već počinju višemetarski chamaeropsi, gloriose, stare filifere…Unutar zidina, u kojima je vjerojatno zona 10, tek počinje spektakl sa chameropsima sa nekih 8 metara debla gdje 6 metara ide vodoravno a dva uvis ili 6-7 metarski cikas, vjerojatno najveći na jadranu, kojeg kad izdaleka gledaš izgleda kao kanarka zbog slične debljine debla, prastari oleandri, indijske smokve i jedna ogromna magnolia grandiflora. Botanički je odma tu unutar ograde sjeverno od samostana. Odma je zavladala euforija kod prvog pogleda na dio sa palmama i samo smo trčali od jedne do druge hehe…od palmi se tu nalazi butia capitata jedno 10-tak već ogromnih komada, zatim robuste, phoenix reclinate,dvije već lipe jubee, tritrinax campestris, brahee armate od kojih je najveća nevjerojatne sivoplave boje, jedan žalosni syagrić te više vrsta sabala. Od palmi dalje kad se krene srce para pogled na kaktuse(najviše razne vrste opuntia) , razne agave, aloe, puye te 8 metarsku prema svemu sudeći spanish bayonet te razne vrste eukalitpusa koji idu i do 20m visine i rade nesvakidašnji ugođaj sa bojom kore i oblikom lista i krošnje. Ono šta se da primjetit je da je trava zelena po botaničkom i okolo, znači biljke nisu prepuštene same sebi, kasnije šetanjem smo naišli na ogroman spremnik koji hvata kišnicu i vjerojatno služi za zalivanje i za slučaj požara. Dojam nekog egzotičnog mjesta pojačavaju i sve prisutni paunovi sa svojim krikovima, tako na momente pari da si u srcu indijske prašume i da bi moga neki tigar svaki tren treba iskočit hehe. Kasnije na odlasku razmišljajući kako doma tako nešto postić, pa formula je jednostavna, ubacit 10-tak jednostavnih vrsta palmi i drugog bilja i pusti da prođe sto godina i imat ćeš tako nešto hehe. Za biljkoljupce jedno izuzetno mjesto i obavezno ga posjetiti!
Navodno prema nekoj legendi nitko na otoku ne smije prenoćit jer je otok „proklet“ pa će te dok spavaš progonit duhovi koji su navodno i viđeni po otoku…inače kazna za branje i uništavanje biljaka se kreće od 7000-200000kn(naravno da smo to vidili već kad su ruksaci bili puni haha)…hm pa eto jedne ideje ako vam treba kakva sadnica agave ili slično, iskrcate se navečer i omotate u lancun pa po komodu čupate, ako vas ko i vidi nećete privlačit previše pozornost jer će mislit da neko spava na otoku i da ste samo obični domaći duh s otoka hehe
Da ne pizdim puno evo malo slija…..
