Ajmo sad malo ozbiljno.
Vrime je razbacivanja gnojiva oko naših ljubimica,a tu ima više problema,svašta se može vidit po maslinicima.
Nekidan sam prolazio uz jedan maslinik,Orkule i talijanke,6-7 godina stare,vlasnik ih je lipo pognojio,cca 2kg NPK i cca 2kg onog konjskog u granulama,mogao sam procijeniti količinu jer je sav gnoj bacio uz samo deblo,na hrpu,jedan s jedne strane debla a drugi sa druge strane debla.Već sam viđao slične načine gnojidbe,na mladim stablima je to rezultiralo čak i potpunim sušenjem maslina.I oko starijih stabala se može vidit kako se gnoj razbaca na nekih pola metra oko stupa,što to gnojivo čini teško dostupno biljci.
Računa se da je širina korijena masline i do pola metra van ruba krošnje,tu je najveći dio korijena i korijenčića koji uzimaju hraniva,vodu,zrak.Bliže deblu je samo stari debeli korijen koji nema korijenove dlačice koje upijaju hraniva,jedino kad gnojivo uz pomoć vode,dođe na veću dubinu mogu ga upiti korjenćići koji su duboko ispod masline,ali onda možemo računati da se dobar dio hraniva može isprati i rapršiti i da leko ispod dohvata korijena.
Preporuča se gnojidbu obaviti na način da se gnojivo,stajnjak ili umjetno, razbaca ispod cijele krošnje,pa i malo van ruba krošnje,na taj način većina gnojiva će biti brzo dostupna biljci.
Jedan veliki problem sa gnojidbom je i u tome što se gnoji napamet,količine se određuju po nekim tablicama koje su napravljene prema starosti stabla,po godišnjim dobima itd.,bez razlike da li je suša,da li je maslina prethodnu godinu rodila ili ne,na kakvom tlu ili položaju.Rijetko se može naći savjet kako bi za svako tlo trebalo napraviti kemijsku analizu tla,da se vidi čega ima dovljno u tlu a čega nema,da li neko tlo ima dovljno K i li P,koliko N fali u tlu ako se redovno gnoji stajnjakom itd.Na manjim parcela to možda i nije toliko bitno,ali maslinari sa većim brojem stabala sigurno bi imali dobre uštede ako ne bi morali trošiti novce na NPK jer bi im npr. bilo dosta baciti samo ureu,što je slučaj sa maslinicima Agrolagune.
Nedavno sam čitao jedan rad o tome kako su nam vode zagađene amonijačnim dušikom,i više nego deset puta od neke dozvoljene količine,što predstavlja i veliki ekološki problem,Zadar dobar dio pitke vode dobija iz izvora koji su okruženi poljoprivrednim površinama pa me baš zanima kakva je voda iz naših špina.A upitne su i količine pesticida u istoj.
U većini slučajeva gnoji se priko mire,govorim o umjetnim gnojivima,naročito ako svaku godinu bacamo iste količine,gnoji se npr zimi,kad su stabla u mirovanju i ne uzimaju hraniva,pa ono što se baci ode sa kišama di ne triba,u izvore pitke vode ili u rijeke odnosno mora.
I kemijske analize ulja pokazuju kako su ulja nerijetko prepuna dušika.
Višak gnojiva može biti veći problem nego manjak,možda je i to jedan od uzroka neredovite rodnosti nekih sorti?
Što bi reka Špiro u "Buži":
I sa soli i sa cukrom triba zna baratat!