Onda je i Lytocaryum puno bliži coccosu?Neobično je kako je romanzoffiana u okruženju tolikih vrsta syagrusa ostao genetski odijeljen od ostalih srodnika.Budući da je oplodnja ipak moguća,onda je za pretpostaviti da je za oplodnju coccosa i romanzoffiane potrebno da se ispune preduslovi za klijanje peluda,to je očito za coccos,teško da što može zamijeniti morski zrak koji coccosi jako vole,što je opet sasvim drugačija klima od one u kojoj se razmnožava romanzoffiana.Možda bi coccosu više pasala neka Attalea?
Lytocaryum je dalji od Cocosa nego Syagrus. Udaljen je 5 divergencija, Syagrus r. 4. Genetska udaljenost se mjeri po točkama dijeljenja, razilaženja, odnosno grananja ( na genetskom stablu ).

Problem kod Syagrusa i Cocosa nije u genetici toliko. Oni su najbliži i genetski gledano, njima bi trebalo bit najlakše stvoriti hibrid.
Ali postoje neki i drugi problemi koji spriječavaju hibridiziranje. Ponekad različite vrste palmi cvatu u različito vrijeme. Ponekad palme namjerno neutraliziraju strani pelud, jer su potrebni posebni feremoni pomoću kojih one detektiraju da pelud pripada njihovoj vrsti. A i pelud kao pelud jako brzo propada.
Cocos i Syagrus r., jednostavno odbijaju strani pelud.
Odbijaju se ''pariti'' sa drugim vrstama koliko im god one genetski slične bile.
Kod Syagrusa je bilo uspjeha u stvaranju hibrida. Ali se treba dobrano namučit da se stvori hibrid kojemu je Syagrus r. majka. Svi oni Butiagrusi koji se prodaju, imaju Butiu za majku. Obratni hibridi su jako rijetki. I izgledaju po mom mišljenju lijepše. Elegantniji su, imaju puno tanje deblo i rastu više u visinu, te sliče Cocosu više ( mana im je što imaju manju otpornost na hladnoću ).
Kod Cocosa nije bilo uspjeha u stvaranju hibrida još uvjek.
Butie, Parajubee i Jubee naprimjer nisu izbrljive. Njima ne smeta strani pelud, pa makar im taj pelud nije toliko genetski sličan. Tako da su hibridi kojima su one majke, česti.
Da bi se stvorio hibrid Cocosa i Syagrusa r. To bi se moralo izvesti u strogo kontroliranim laboratorijskim uvjetima. I prisiliti biljke da prihvate strani pelud. Kad bi se uspjelo natjerati ih da se opraše međusobno. Ti hibridi bi zbog velike genetske sličnosti bili najzdraviji i vrlo vjerojatno nebi bili sterilni.
A Syagrus i Cocos su i fizički dovoljno slični, da njihov hibrid nebi izgledao puno drugačije od čistih Cocosa.
Butia je čini se previše udaljena od Cocosa i ne prihvaća njegov pelud ( što je čudno uzevši u obzir da one nisu izbirljive ).
Attalea je udaljena 7-8 divergencija od Cocosa.