Najprije, Palmark, taj puzavi kaktus gledam s velikom nostalgijom, jer mi je mojega, zamislite, netko ukrao! Istina, bilo je to pred dosta godina, a kako ga nikad kasnije nisam uspjela nabaviti, jos ga nisam prezalila. Taj je stvarno bio redovit u cvatnji i uvijek je bio krcat cvjetova!
Veruda, agava zbilja fascinira svojom velicinom. Predivna je.
Ostala sam duzna slike svojih cvjetajucih kaktusa pa ih usput prilazem. Od onog kaktusa punog pupoljaka ocekivala sam da ce buknuti odjadnom, no vrijeme nam bas nije islo na ruku. Bilo je dosta kise, cak i tuce, bas dok je on trebao najjace cvjetati. Ipak imam nekoliko slika.
U medjuvremenu je procvjetao jos jedan. Ovako je izgledao na pocetku,
a ovako nekoliko dana kasnije. Uz njega je mladi pridoslica kupljen ove godine.
I kaktus iz mog avatara takodjer cvjeta. Bit ce da je lose vrijeme i na njega djelovalo, jer je ranijih godina znao biti izdasniji, a sad sam uspjela uloviti samo jedan cvjetic.
I na kraju, nadam se da cete mi oprostiti, dodajem jos jedan cvijet koji ne pripada kaktusima, a za koji moram reci da spada u sam vrh ljepote. Rijec je o vostanom cvijetu ili hoyi. Da biste ga bolje vidjeli, ostavila sam malo vecu sliku. Nazalost, njegov poseban, suptilan miris ne moze vam docarati ni jedna slika. Obratite paznju na njegove plisane latice, mirisnu kapljicu mednog soka, kao i pup u dubini slike. Hoya, naime, svake godine ponovno cvjeta na istim pupovima!
