Sva državna preduzeća i javne službe uzimaju ogromne novce od građana a rade jako malo, a i to što rade je ili beskorisno ili štetno.
Sa druge strane... u poslednjih 100 godina, ogroman broj ljudi sa okolnih brda, planina, uzvišica i sl. se spustio u gradove napravljene na samoj obali reke. Obrenovac npr. nije ni postojao na tom mestu pre 100 godina, nego je bio raštrkan po okolnim brdima sve dok nisu izgrađeni nasipi.
Na primeru Beograda - stari deo Beograda i stari Zemun su na uzvišicama, i tek se u poslednjih stotinak godina grad spustio na reke i izgrađen je Novi Beograd na isušenom močvarnom tlu između Save i Dunava. Nekadašnja Beogradska sela (Žarkovo, Mirijevo, selo Rakovica, pa čak i Višnjica koja je tik pored Dunava) se takođe nalaze na brdima.
Ko je lud da bez razloga gradi bilo šta na brdu ako može da zauzme mnogo plodniju i ravniju zemlju odmah pored reke. Sigurno je za to postojao dobar razlog. Očigledno je da je Sava relativno često plavila (a i ostale reke) i da su baš zato ljudi naselja gradili malo dalje od same reke i uvek na uzvišici. Ko se pravio pametan - bio je potopljen. Izgradnjom nasipa, problem poplava je delimično rešen - ako nije mnogo velika voda, sve funkcioniše besprekorno. Međutim, jednom u 10, 20, 50 ili 100 godina dođe upravo takva, velika voda, i onda svi nasipi ovog sveta ne mogu da obuzdaju milione kubika vode koji se izlivaju.