Ako se želi gurati granice s osjetljivijim palmama u svojim zonama zimi im treba osigurati suho prezimljavanje. Ja barem tako radim s C. humilisima i prvu zimu s B. capitatom i čini mi se da dobro funkcionira - sve bez dodatnog dogrijavanja. Zasušivanjem se dobije 1 stupanj ili možda malo više "otpornosti" uvjetno rečeno. S dodatnim izolacijskim materijalima (npr. lišće, slama) kojim se prekrije zemlja dobije se još malo, a ista nesmrznuta zemlja barem malo otpušta topline prema gore. Ovo dobro funkcionira s malim palmama poput C. humilisa. Mokra zemlja koja će se slediti je recept za katastrofu, naročito za granične palme, a u kontinentu su one manje više sve dok su manje. Ako je netko nekad štihao (ašovio, aršovio ili kako tko voli) vrt i ostavio ga zimi tako mogao je primjetiti da voda u zemlji kad smrzne istu razbija i mrvi na sitne komade pa na proljeće ima rahliju zemlju. Isto razbijanje se događa sa stanicama biljke, led ih na taj način uništi. Smrznuta zemlja i palme nikako ne idu zajedno, ali ako netko voli probati može što da ne.