Otporne sadnice smokve za vanjski uzgoj nisu pogodne iz jadranskih otoka, nego ih je najbolje nabaviti iz onih kopnenih područja gdje normalno i obilno rastu već odavna vani bez zaštite unatoč uzastopnim žestokim mrazovima. Tako izrazito otpornije smokve uspijevaju i rode u dalmatinskom Sinju s apsol. minimumom (od sredine 20. stoljeća) -24.2C, pa u Pazinu s minimumom -21.3C, u burnom Senju s min. -19.3 itd. Najotpornije selektirane smokve već kroz 3 stoljeća rastu masovno na žumberačkim plantažama oko Jastrebarskog s apsol. minimumom -25,5C, odakle se kao voće odavno prodaju na tržnicama u Karlovcu i Zagrebu. Ovamo su ih već kao otporne prenijeli doseljeni Uskoci iz hladnije okolice olujnog Senja, pa su su te senjsko-žumberačke smokve selektirane i uspješno 'očeličene' za kontinentalnu proizvodnju najmanje kroz pola milenija. Zato se njihove podivljale mladice iz sjemena koje raznose ptice, uz noviju blažu klimu sad masovno same razmnožavaju po dvorištima i ruševinama oko Zagreba i Karlovca, skoro kao i korovni Ailanthus. Ove stoljećima selektirane žumberačke smokve su vjerojatno najotpornije koje uopće postoje (pa zato ne treba 'otporne' sorte za uzgoj snobovski uvijek uvoziti iz inozemstva).