Ovako... samo sa pasivnom zastitom, tesko da ce u Banatu uspevati Jubaea i Butia. Sa Butiom je lakse jer je manja (posebno odorata) pa ju je lako stititi, ali nisu to palme otporne na nase zime.
Najotpornije palme koje formiraju stablo su Sabal minor var. "Louisiana" i Sabal "Birmingham". Posle toga idu Trachcarpus fortunei (i to krupniji varijeteti sa vecih visina, tzv. T takil) i T. wagnerianus. Posle njih je 10 mesta prazno, pa ovim redosledom: Nannorrhops ritchiana (Kashmir ili zelena iranska forma, ali zemlja mora da bude POTPUNO SUVA a palma zasticena od kise/snega/vlage - temperature joj nisu problem), Chamaerops humilis (koji je isto mali i zgodan za zastitu), Brahea armata (treba joj suva zemlja i nece da trpi jake mrazeve svake zime), Jubaea chilensis (od najjuznijih populacija/populacija sa velikih visina), Butia capitata (iz juznog dela areala ili sa vece visine) pa onda Sabal palmetto. Sve ostalo je previse osetljivo za sadjenje u Srbiji.
Kod Sabal palmetta bi prezivljavanje u nasim uslovima verovatno islo dobro (uz pasivnu zastitu, naravno) ako se posadi vec formirani primerak star 10-tak godina, ali sa mladjim primercima bi to bilo mucenje.
U Beogradu bi npr. verovatno prezivljavale neke palme koje u Banatu ne bi, iz jednostavnog razloga sto Beograd preko zime predstavlja toplotno ostrvo i topliji je od okoline za po 3-4 stepena, nekad i vise. Slicno (samo blaze) vazi i za Novi Sad i Nis.
Sto se tice nabavke, Trachycarpus se nikako ne isplati cekati iz semena kada je primerke stare 4-5 godina moguce jednostavno i relativno jeftino nabaviti na izlozbama.