palmapedia.com
RAZNO => VRIJEME/KLIMA => Autor teme: Palmark - Studenoga 08, 2007, 22:29:13 poslijepodne
-
Cini mi se da se do sada nismo detaljnije pozabavili ovom temom,a svi isticu kako je vetar jedan od bitnijih faktora pri uzgoju palmi i egzoticnih biljaka!
Mene zanima da li je wind chill efekat zaista tako opasan po palme kao sto se zaista prica?
Uzecu jedan konkretan primer-phoenix canariensis je na kratko i uz teska ostecenja otporan do -11C! Prema ovoj tabeli, palma bi bila izlozena efektu te temperature cak i na 0C ako vetar duva samo 5mph!!!
(http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/f/ff/Wind_chill.png)
To mi je ipak malo nemoguce,jer znamo da na moru nekad bude kombinacije niske temperature i jake bure,a opet su svi phoenixi a i druge manje otporne palme su zive i zdrave!
Po tome,izgleda da wind chill i nije tako opasan! :misli:
Mozda je tajna u tome sto vetar nikad ne duva konstantno istom brzinom,pa u pauzama palma ipak uspe da "udahne vazduh" :zbunjen:
Sta vi mislite?
-
Ja mislim da ti je racunica pogresna jer su ovo stepeni po Fahrenheitovoj skali. :mrgreen:
-
:shocked: :lol: :lol: :lol: :vidiga: :thumb_down:
Jaooooo,kako to nisam video!!!
Ali hajde ovako-ako se desi temperatura od 25F(to je oko -4C) sto nije nemoguce na moru a pritom duva bura od 40mph wind chill ce stvoriti efekat kao da je 6F,sto je ispod -10C,sigurno!
Da li ce se u tom slucaju smrznuti phoenix canariensis ili washingtonia robusta? Meni se cini da ipak nece! Takvih situacija na moru sigurno bude preko zime,a palme su zive i zdrave!!!
-
Pa nece jer vetrovi nisu konstantni, dakle dune 5 sekundi pa prestane, pa dune jos malo pa prestane itd. Ne duva konstantno vetar od 40mph ili oko 65km/h!
-
A kad bi duvao? Da li bi se smrzle onda?
-
naravno da se neće smrznut...dokaz sam ti ja na visu.
ali ovdje temperature ipak ne idu toliko nisko.
Istina zima mislim 2000. ima na interentu podatak da je na visu jedan dan bilo -4,7, a bude ovjde i bure i svega...a palme su žive
bura puše konstantno...neznam o kolikim pauzama govorite, ali kad zapuđe bura ona nosi sve! :mrgreen:
-
Ma jeste bura konstantna, ali:
1. Jako retko tamo bude toliko hladno
2. Bura skoro nikad nije ledeni vetar, tj. temperatura tog vetra je skoro uvek iznad nule.
3. Cak i da je vetar leden, opet bura ne duva brzinom od 65km/h konstantno, duva konstantno dosta sporije i tek povremeno krene malo brze pa se opet stisa.
-
zna bura da puše i preko 100 :mrgreen:
ali da,,, trebalo bi da se poklopi tako niska temp (-4,7) sa burom...a vjerojatno da je vjetra bilo nebi ni bila tako niska temp.
-
Neko je negde napisao(ako ne bas Veruda,to ce nam on reci) da se desila temperatura od -6C uz jaku buru i bas me zanima kako su se palme ponele u toj situaciji! :misli:
Kod tebe Pivi jake hladnoce ne moze biti,ali kod Verude u Puli moze biti i -10C na kratko,ako je verovati internet podacima!
-
pa kažem ti, prema podacima na inteentu (na nekom stranom servisu) najniže šta sam ja vidio je -4,7 jednu noć, mislim zima 2000.
-
Neko je negde napisao(ako ne bas Veruda,to ce nam on reci) da se desila temperatura od -6C uz jaku buru i bas me zanima kako su se palme ponele u toj situaciji!
Veruda je to napisao na Svetu biljaka u tekstu o svojoj Washingtoniji robusti. Robusta je jedva preživjela što znači da takvi uvjeti nikako ne odgovaraju palmama već mogu biti fatalni za njih.
-
W.C. efekt je dosta komplicirano objasniti ali kao takav nema neke velike ucinke na palme osim u trenucima kada je granicna temperatura palme i bez W.C efekta dostignuta. U tom slucaju vremenski se skracuje mogucnost palme za prezivljavanje.
W.C efekt se vecinom racuna na ljude i zivotinje koje imaju svoju temperaturu i kod kojih je s vjetrom pothladivanje brze u odnosu na vrijeme koje je potrebno za proizvesti toliko energije da bi se ista temperatura odrzala.
Palme i biljke nemaju takav problem jer njima u listovima kolaju sokovi koji su otporni na smrzavanje do odredene temperature i bez obzira na brzinu vjetra -2C ce uvijek biti -2C i nece smetati biljci ako je ona otporna do -6C. toto
-
Čujte, iskreno te noći temperatura je pala na -6°C uz olujnu buru. Washingtoniju robusti je to bila prva zima,posadio sam je 25.12. i to na totalno neprikladno mjesto sa lošom drenažom, dakle jako puno grešaka u koracima :eusa_clap: Taj zadnji udar u 3. mjesecu ju je skoro ubio, ali se eto oporavila i danas sretno raste. Ako je preživjela te uvijete uz wind chill efekt (nemam vremena sada računati) onda je dosta otporna palma.
Neću vas lagati i govoriti o tome da u Puli nema niskih temperatura i ne pada i ispod -6°C za vedrih noći na nekoliko sati, naravno to ovisi gdje se mjeri temperatura jer otkada ja mjerim nije bilo niže od -6.7°C prije 4 godine mislim. Ali u povijesti je znalo padati do -10°C, 1985. godina je recimo bila fatalno hladna i temperature nisu dva dana prelazile 0°C, dok je recimo u Firenci tada izmjereno -20°C i čak je bilo mrtvih Trachycarpusa u Puli su izgubile život uglavnom mali i nezaštićeni Phoenixi canariensisi dok su odrasli uglavnom preživjeli. Da nema mora koje je zimi toplinski faktor broj 1. u Puli ne bi bilo moguće saditi ni Trachycarpuse :wink: Ali odrasli pšrimjerci Phoenixa i Trachycarpusa dovoljno govore o mojoj klimi. Za Pivija ta temperatura od -4.7°C izmjerena u Palgruži koja je okrenuta prema jugu i zaštičenija od bure znači da je u mjestu Visu moguće bilo i hladnije, a da ne govorim o nedostatku podataka iz recimo 1985. godinekada je u Splitu palo preko 20 cm snijega...
Ako se sa izračun zone uzima 30-godišnje razdoblje to moj grad bez okolišanja svrstava u zonu 8b što ne poričem :cool:
Citat:Pulski parkovi, kao i ostale ozelenjene površine grada, obiluju biljnim vrstama, a u pulskim parkovnim površinama danas ih je prisutno više od stotinu. Neke od njih zasađene su još krajem 19. i početkom 20. stoljeća tijekom vladavine Austro-Ugarske, a zatim i Italije. U to vrijeme sađene su i mnoge egzote koje nisu odoljele klimatskim i pedološkim uvjetima (Carica papaya, Copernicia sp., Dasylirion sp., Taxodium distichum, Coffea arabica, Cyperus papyrus, Musa xparadisiaca, Phoenix dactylifera, Sequoiadendron giganteum i dr.)
Ove biljke i palme nisu preživjele zimu 1928. godine ili zimu stoljeća kada se more kod Venezie potpuno zaledilo kilometrima, ne znam kolika je temperatura tada bila u Puli, ali mrtva P. dactylifera dovoljno govori
Dakle, kratkoročno zona 9a, ali inače 8b zona
-
Čujte, iskreno te noći temperatura je pala na -6°C uz olujnu buru. Washingtoniju robusti je to bila prva zima,posadio sam je 25.12. i to na totalno neprikladno mjesto sa lošom drenažom, dakle jako puno grešaka u koracima :eusa_clap: Taj zadnji udar u 3. mjesecu ju je skoro ubio, ali se eto oporavila i danas sretno raste. Ako je preživjela te uvijete uz wind chill efekt (nemam vremena sada računati) onda je dosta otporna palma.
Neću vas lagati i govoriti o tome da u Puli nema niskih temperatura i ne pada i ispod -6°C za vedrih noći na nekoliko sati, naravno to ovisi gdje se mjeri temperatura jer otkada ja mjerim nije bilo niže od -6.7°C prije 4 godine mislim. Ali u povijesti je znalo padati do -10°C, 1985. godina je recimo bila fatalno hladna i temperature nisu dva dana prelazile 0°C, dok je recimo u Firenci tada izmjereno -20°C i čak je bilo mrtvih Trachycarpusa u Puli su izgubile život uglavnom mali i nezaštićeni Phoenixi canariensisi dok su odrasli uglavnom preživjeli. Da nema mora koje je zimi toplinski faktor broj 1. u Puli ne bi bilo moguće saditi ni Trachycarpuse :wink: Ali odrasli pšrimjerci Phoenixa i Trachycarpusa dovoljno govore o mojoj klimi. Za Pivija ta temperatura od -4.7°C izmjerena u Palgruži koja je okrenuta prema jugu i zaštičenija od bure znači da je u mjestu Visu moguće bilo i hladnije, a da ne govorim o nedostatku podataka iz recimo 1985. godinekada je u Splitu palo preko 20 cm snijega...
Ako se sa izračun zone uzima 30-godišnje razdoblje to moj grad bez okolišanja svrstava u zonu 8b što ne poričem :cool:
Citat:
Ove biljke i palme nisu preživjele zimu 1928. godine ili zimu stoljeća kada se more kod Venezie potpuno zaledilo kilometrima, ne znam kolika je temperatura tada bila u Puli, ali mrtva P. dactylifera dovoljno govori
Dakle, kratkoročno zona 9a, ali inače 8b zona
Lep,iscrpan odgovor,sa mnogo novih podataka za koje nisam znao! :thumb_up:
Ne mogu da verujem da je u Firenci bilo -20C,a da je u Puli bilo i ledenih dana!!! :shocked: Bas me zanima koliko je onda rezalo u Beogradu?
Cini mi se da se brutalno hladne zime ponavljaju na svakih 15-20 godina-mozda je to slucajnost,a mozda ipak neko pravilo!
Eto,svi isticu zimu 1985.kao ekstremno hladnu!
Od starijih sam cuo da se 1963.,cini mi se, Dunav potpuno zaledio!!!
Poznato je da su zime za vreme Drugog svetskog rata,negde '43. ili '44. bile jezivo hladne!
Pa onda ta 1928. :shocked:
Kao da se u svakoj drugoj deceniji na ovim prostorima desi fatalno hladna zima!
Mene plasi nesto...1985....>1991-2000...> 200? ... :thumb_down: Da li ce se 2007/2008 u istoriji pisati kao okrutna ledena zima??? Kako je krenulo,ne izgleda dobro,a i vreme joj je... :icon_neutral: :icon_sad:
-
Za Pivija ta temperatura od -4.7°C izmjerena u Palgruži koja je okrenuta prema jugu i zaštičenija od bure znači da je u mjestu Visu moguće bilo i hladnije
Na Palagruži :icon_question:
Valjda u Komiži, pa tamo ima mjerna stanica?
Prema koordinatama mjerene stanice sa http://www.tutiempo.net pričaju o mjernoj stanici u komiži:
Latitude: 43.05
Longitude: 16.03
A još jedna stvar koju stalno ponavljam, ja neznam odakle je http://www.tutiempo.net pokupio taj podatak. Tj. dali dobiva podatak od te državne hidrometeorološke stanice.
A mislim da je krivo razmišljat ako je u komiži bilo toliko i toliko noću, da je onda na visu bilo hladnije.
Neću bit naporan ako kažem tko zna možda je kod mene tad bilo i 2°C povoljnije, ili u cijelom gradu visu toplije nego u komiži?
A to neću moči znati dok ne stavim svoje termometre ovdje oko kuće i pratim temperature sa komižom.
-
Prije 2. svj. rata kroz 50 godina su stalna mjerenja bila u samom gradu Visu što je s ratom prestalo, a nakon 2. svj.rata je dosad nastavljeno u Komiži (tipska 'naša posla'). Ipak je i to od neke koristi, jer je donekle moguća poredba Visa i Komiže (iako ne iz istog razdoblja): po tomu je Vis od Komiže nešto hladniji ali i sušniji (oko 100mm manje) tj. Vis je tipski mediteranski, a Komiža nešto bliža subtropima (isto potvrdjuje uzgoj kaktusa i sukulenata koji s najviše osjetljivih vrsta na Jadranu rastu vani baš u Komiži). Naprotiv svjetionik Palagruža (na kom sam proveo više mjeseci), po stalnim mjerenjima i kvaliteti je daleko iznad Visa/Komiže, a zbog pomorstva i klimatske osebujnosti je to jedna od 4 glavne meteo-postaje u Hrvatskoj koja tu radi od 19. stoljeća preko 110 godina i danas je dijelom automatska u stalnoj radiovezi s centralom u Zagrebu. Iz tog obilja detaljnih podataka je Palagruža u dugom prosjeku najtoplija na Jadranu i nema pravu mediteransku - nego južniju subtropsku klimu Gibraltara, Malte i juga Krete (što jasno potvrdjuje i ukupno bilje-vegetacija Palagruže i susjednog Sušca koji se oštro razlikuju od Jadrana pa uglavnom nisu sredozemno-tvrdolisni nego ljetopadno grmlje tipa subtropske restinge - kao sjeverna Afrika ili Arabija u malomu). O svemu tome su Pomorski meteorološki centar + Matica hrvatska Split 1996 (urednik M. Hodžić) izdali podeblju stručnu monografiju na 400 stranica.
Inače sam stjecajem okolnosti pred više desetljeća postao 'wind-chill expert', izradom dr. teze (disertacije): "Wind-chill u vegetaciji Jadrana i istočnog Sredozemlja", u vezi čega sam kroz UNESCOvu razmjenu stručnjaka razgledao slične probleme vjetrometina i aklimatizacije egzota na Sredozemlju od Španjolske do Turske i Kavkaza. Po tomu, pravi mediteranski vjetrovi kao naš jugo su puno manje štetni jer pušu jednoliko uz toplinu i kišnu vlagu, a sličnih toplo-vlažnih vjetrova ima i drugdje u svjetskim subtropima pa su uneseni egzoti već iz zavičaja prilagodjeni i manjeviše otporni na takve vjetrove. Naprotiv je naša jadranska bura posve suprotna i drukčija od subtropa (slična je i na Crnom moru): pritom kontinentalci pod tzv. 'burom' brkaju 2 razna vjetra ekološki bitno drukčija za biljne egzote. Tzv. 'sjeverna bura' i nije bura nego tramuntana tj. jednoliki umjeren svježi vjetar nord/nordwest, razmjerno blažeg učinka za bilje koji puše umjesto bure većinom na vanjskim otocima duž pučine Jadrana. Prava dinarska bura je dugotrajni olujni i nejednoliki sjeveroistočnjak (nordest) što puše iz obalnih planina rafalno (kao iz mitraljeza) uz beskrajne brze promjene snage i smjera uzastopnih orkanskih udara i opet nanovo kroz više dana (zimi do par tjedana) - toga nema u subtropima pa je opasan i razoran za uzgojene egzote i poljoprivredu. Osim mehaničkog razaranja žestokim vjetrom (u Velebitskom kanalu i do 14 bofora = 215 kmh), pri pravoj buri djeluju još 3 ubitačna efekta na egzote: mraz, suša i zračna sol. Npr. pri olujnoj Senjskoj buri (koja tu puše 203 dana u god.), na istočnoj obali Krka je raniji aps. min. -17,5C i prošle zime do -7C. Jednako je opasna ekstremna suša bure jer je to najsušniji europski vjetar poput pustinjskog samuna, pa je oko Senja pri buri najniži europski minimum zračne vlage tek 4% (kao u afričkom Khartumu), a oko Velebitskog kanala su pri buri često dugotrajne niske vlage od 12% - 15% pa se nakon višednevne bure neotporni egzoti tu brzo pretvore u suhe herbarske primjerke. Protiv te suše i mraza ne pomažu zaštitne najlon-vreće (ili plastenici) koje rafalna bura kroz par dana brzo razdere i odnese (a polomi i staklenike). Treći i najgori je kemijsko-herbicidni efekt bure na otocima (detaljno pročen iz satelita na Crnom moru i kod nas na Kvarneru): rafalni vrtlozi oluje kao golemi sauheri uvlače uvis slanu pjenu pa pri buri na otocima uz Velebitski kanal, uz vedro nebo satima pljušti slana morska 'kiša' čak i na otočnim brdima do 450m visine - što djeluje kao strašni herbicid na poljske nasade i većinu egzota (npr. na istoku Krka od Vrbnika do Baške zbog bure s neba godišnje padne puna vreća od 54 kg soli na četvorni metar). Nakon tih višednevnih slanih oluja uz mraz, sušu i sol oko Velebitskog kanala nepovratno pokrepa većina palmi, kaktusa pa i najotpornije juke, a dijelom prežive tek poneke opuncije, agave i mezembrianteme iz hladnijih pustinja - i baš zato su Pag, Prvić i Goli otok pustinjski ogoljeli (i dijelom su zarasli našim posebnim endemskim sukulentima). Stoga su za mnoge južne egzote, blaži uzgojni uvjeti npr. bolji oko Zagreba negoli oko burnoga Velebitskog kanala.
Sedum, 29. 06. 2008.
-
Sedum, zanimljivi i stručni podaci!
Još jednom, drago nam je šta si nam se pridružio :thumb_up:
-
Sedum, kao da čitam znanstveni članak. Iako je za sad tek nekoliko tvojih postova iz svakog sam naučio poprilično.
Sedum, zanimljivi i stručni podaci!
Još jednom, drago nam je šta si nam se pridružio :thumb_up:
Potpisujem
-
Zahvaljujem na komplimentima - no sve je to lijepo u teoriji i dosad je postalo jasnije zašto uglavnom nema sadjenih palmi na obalama oko Velebitskog kanala: Nakon 4 decenija isprobavanja tridesetak raznovrsnih palmi za koje knjižni ili internetni podaci kazuju da bi bile otporne bar na desetak ispod nule ili još niže - nijedna tamo još nije normalno izrasla na duži rok, uništi ih ledom prva hladnija zima ili ih većinom polomi orkanska bura. Domaći starosjedioci već iz iskustva znaju da tu ne idu palme (i drže ih samo u pitaru), a neiskusni vikendaši ipak pokušavaju vani ali ni otporni Tr. fortunei tu dugo ne preživi - najstariji primjerci su tek do desetak godina nakon čega odoše s burom + mrazom (u Senju je apsol. minim. -19C i svake 2 - 3 god. padne desetak ispod nule). Duž velebitske obale izmedju Novog Vinodolskog i Karlobaga, jedino normalno veće stablo Tr. fortunei visine oko 4m izraslo je u zaklonjenom obalnom klancu uz Donji Starigrad kod Jablanca i sve ostalo su polukrepani kržljavci, a slično je i na istočnoj obali Krka, dok peraste palme tu uglavnom ne idu - čak ni Ph. canariensis.
Zamalo jedine otporne, koje tu još nisu isprobane jer nije bilo dostupnog sjemena ni sadnica, dosad su preostale Trachycarpus wagnerianus, Rhapidophyllum hystrix, Nannorhops ritchieana - i nadasve tzv. 'ruska datula' tj. vrtni hibrid Phoenix X sizaya Saakow , koja je navodno od svih perastih palmi daleko najotpornija: Na sjeveru Crnog mora, Krimu, obali Kavkaza i u nutarnjem ruskom Turkestanu raste bez štete do -15C, a do -18C lišće promrzne ali opet novo tjera iz debla i tek oko -20C posve ugine. Ova preživljava i uz luku Novorosijsk koja je po olujnoj buri i mrazu slična Senju, iako tu ne dozori plod koji je inače sladak i jestiv kao sitnije datulje. Za te 4 rjedje hard-palme molim pomoć ostalih iz Palmapedie za dobavu, jer vjerujem da će isto biti zanimljive i drugima nadasve u kopnenom zaledju - a želio bih da još za života uspijem razmnožiti i proširiti duž jadranske magistrale pod Velebitom bar jednu otpornu palmu koja će tu dobro rasti umjesto dosad smrdljivog ailanthusa.
Sedum, 29. 06. 2008.
-
Sedum, opet me oduševljavaš bogatstvom informacijama. A ja se smijao :vidiga: kad su iccupia pitali jesu li njiegove palme ruske (P. canariensis). Nisam znao za postojanje ovog hibrida
Hmm :misli: sad znam da moram prvu osobu koja ide u smjeru Rusije uhvatiti da nabavi sjeme hibrida Phoenix X sizaya Saakow
-
Sedum, ja te za sada mogu uputiti (ako možda neznaš) na stranice Rare Palm Seeds-a, največe firme na svijetu za prodaju sjemena palmi (i još nekih drugih biljaka).
Vidim da trenutno imaju Rhapidophyllum hystrix i Nannorrhops ritchiana.
A šta se alianthusa tiće, pitam se koji je budala sjetio se to donjet u europu, pa kasnije hrvatsku, a najviše se pitam koji je budala sjetio se to donjet na otok vis.
I sam ih imam oko kuće. Sad pred ljeto cvijeta i već za ccca. mjesec ipo dana sadnice narastu metar visine.
Ja moram 2 puta godišnje čistit vrt kako se nebi širio. Ali on ponovo baca i iz korjena i svega.
I đaba mi ja čistim u svome vrtu kad se on širi okolo.
Ove godine ću krajem ljeta, početkom jeseni kad počme odbacivat lišće srušit 6 največih stabala (od kojih se sve i proširilo) i odmah po rušenju na mjestu piljena dobro premazati herbicidom (trenutno imam cidokor) jer su mi ljudi rekli da tako probam. Pa ću vidit.
Ali opet, par stotina metara iznad kuće ima druga grupa koja mi baš nije na dohvat...i koja bi opet mogla širit... ali vjerujem ako sredim ovu prvu grupu da sam koliko toliko na konju.
(eto izvinjavam se svima na offu)
-
U svojim gornjim postovima za Wind chill, ukratko spomenuh i vjetrovnu posolicu, što tu nisam pobliže razradio smatrajući da je od manjeg interesa ostalima koji nisu uz olujni Velebitski kanal. Medjutim se sada pojavilo više paralelnih postova o efektu soli na Sabal (havanensis), pa svoje podatke ukratko navodim ovdje jer su od širega općeg interesa za uzgoj palmi i egzota na Jadranu (i možda na slatinama Vojvodine). Branimir nam tamo daje američka iskustva otpornosti palmi (uključivo Sabal) na sol u Floridi: http://edis.ifas.ufl.edu/EP359 - u što Pivi dijelom sumnja zbog naših drugačijih uvjeta na Jadranu. Slično tom i Rusi na obalama Kaspija i Crnog mora imaju posve suprotna iskustva s palmama na posolici (papirni izvještaji na ruskoj ćirilici). Da riješimo te dvojbe a i zbog vlastite sigurnosti uzgoja na Senjskoj buri (zbog moje dr. teze) počeo sam niz proba s umjetnim zasoljavanjem za oko 270 raznih egzota uključivo palme, i kroz par desetljeća isto nastavio do danas.
Treba znati da poput naše jadranske jugovine, oceanski vjetrovi, tornadi i tajfuni većinom imaju visoku vlagu i obično ih prate jake kiše i pljuskovi koji brzo isperu nanesenu sol, pa je ukupna zasoljenost potom slabija ili nikakva. Obalni sušni vjetrovi s jakom posolicom bez kiše, oko Atlantika su uglavnom rijetki, a najčešći su i najslaniji na Kanarima i otočju Bisao kod Gvineje, gdje nakon njih na bilju i tlu danima ostaje slana kora poput inja na brežuljcima do 250m visine - slično kao nakon jadranske i ruske bure. Zato je uz niske oceanske obale najčešće zasoljavanje protokom morske vode kroz pijesak i mulj uz primorske močvare i lagune - pa se ovi zapadnjački navodi o otpornosti egzota na sol uglavnom odnose na donju zasoljenost zemljišta oko korijenja.
Naprotiv, na Mediteranu, gornjem Jadranu, Crnom, Azovskom, Kaspijskom i Aralskom moru, te uz slična zatvorena mora (sa sušnom mediteranskom ili polupustinjskom klimom) obilnu sol s burnog mora uglavnom donose sušni vjetrovi bez kiše i nabacuju poput inja direktno na lišće i pupove, koje zračna sol odozgo izjeda kao prirodni herbicid pa nakon par dana većina osjetljivog bilja potamni (kao da ih je ofurio požar). Rusi su pomoću satelita najdetaljnije mjerili tu olujnu posolicu i našli su, da npr. pri olujnim Buranima koji iz Sibira pušu nad Kaspijsko i Azovsko more, slani oblaci od posolice lebde čak do 3km uvis nad morskim obalama, što je daleko najjača posolica u svijetu, mnogostruko žešća negoli na zapadnim oceanskim obalama. Zato su i njihovi podaci otpornosti egzota na posolicu bitno drugačiji od američkih o podzemnom zasoljavanju. Npr. većina Sabala isprobanih u USA na slanom tlu su dosta otporni, ali na ruskom jugu oni jedva podnesu vjetrovnu posolicu, koju naprotiv kod Rusa dobro podnosi Jubaea - ali je ista u Americi neotporna na slano tlo. Slano tlo dobro podnese datulja - ali zračnu posolicu slabije, a naprotiv kanarka loše podnosi slanoću oko korijena ali je puno otpornija na vjetrovnu posolicu - što je za nju logično jer je na Kanarima najjača vjetrovna posolica pa tamo nebi preživjela.
Zbog svoje sigurnosti prije sadnje uz burni Velebitski kanal, kroz prošla desetljeća sam te razlike isprobao umjetnim zasoljavanjem na više raznih palmi i egzota (dakako samo one gdje je bilo dosta primjeraka za te rizične probe). Pritom su isprobana 2 tipa soli: zalijevanje tla u pitaru poluslanom (bočatom) vodom bez gornjeg prskanja i posebno na drugima normalno slatkovodno zalijevanje + prašenje slanog spraya prskalicom odozgor po lišću i pupu (koplje palmi). I ti rezultati se uglavnom slažu s razlikama američkih i ruskih palmi za sol: npr. razni Sabali i datulja (i neke Yucce) su većinom otporne na poluslano navodnjavanje - ali već za koji tjedan krepaju kad im se uzastopno slanim sprayem odozgo prska središnje koplje, a kod kanarke i par inih otpornih palmi (i agava) je obratno: ne paše im poluslano navodnjavanje - ali na gornju sol iz zraka po lišću su manjeviše imune. Zato o tomu treba voditi računa pri sadnji uz Jadran (i na slatinama Vojvodine), a ne paušalno kopirati strane recepte iz inače drugačijih preduvjeta - jer se živo bilje ne ravna po reklamnim podacima, nego po prirodnoj otpornosti iz svog zavičaja.
Sedum, 18. 7. 2008.
-
Bravo, Maestro
:shocked: :shocked: :shocked: :shocked:
-
(http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/f/ff/Wind_chill.png)
To mi je ipak malo nemoguce,jer znamo da na moru nekad bude kombinacije niske temperature i jake bure,a opet su svi phoenixi a i druge manje otporne palme su zive i zdrave!
Po tome,izgleda da wind chill i nije tako opasan! :misli:
wind chill se kod mene pokazao kao nepoznat faktor!
Primjer. prošla zima i temperatura od -3.2°C (oko 25°F) uz udare bure od 60 km/h (oko 40 m/ph).
Prema onoj tabeli to bi odgovaralo pravom osjetu hladnoće od 6°F (-14.4°C). Dakle sve palme osim Trachycarpusa ne bi više postojale. Pokazalo se na palmam da osim laganih oštećenja na jednoj W. robusti ostale nisu imale problema s tim! :icon_razz:
-
Pa kveć je bilo rečeno i moje je mišljenje windchill efekat djelovao na djeluje na biljke.
Mi ga osjetima kao toplokrvna bića. Za biljke ovako "amaterski" nebi reko.
-
Da, čovijek sebe grije na oko 36 C, zbog toga je zrak u par centimetara od njegovog tijele topliji,
no ako taj zrak cijelo vrijeme raznosi vjetar i daje koži temperaturu koja vlada uokolo onda hladi to tjelo.
Ipak ako je prostor oko palme bio na višoj temperaturi prije zahlađenja, vjetar če ubrzati gubitak topline predeta koji su prije bili topliji.
Ipak mislim da bi vjetar palmama kao N. ritchiani više koristio jer bi brže posušio vlagu oko njih.
-
U svojim gornjim postovima za Wind chill, ukratko spomenuh i vjetrovnu posolicu, što tu nisam pobliže razradio smatrajući da je od manjeg interesa ostalima koji nisu uz olujni Velebitski kanal.
Zbog svoje sigurnosti prije sadnje uz burni Velebitski kanal, kroz prošla desetljeća sam te razlike isprobao umjetnim zasoljavanjem na više raznih palmi i egzota (dakako samo one gdje je bilo dosta primjeraka za te rizične probe). Pritom su isprobana 2 tipa soli: zalijevanje tla u pitaru poluslanom (bočatom) vodom bez gornjeg prskanja i posebno na drugima normalno slatkovodno zalijevanje + prašenje slanog spraya prskalicom odozgor po lišću i pupu (koplje palmi). I ti rezultati se uglavnom slažu s razlikama američkih i ruskih palmi za sol: npr. razni Sabali i datulja (i neke Yucce) su većinom otporne na poluslano navodnjavanje - ali već za koji tjedan krepaju kad im se uzastopno slanim sprayem odozgo prska središnje koplje, a kod kanarke i par inih otpornih palmi (i agava) je obratno: ne paše im poluslano navodnjavanje - ali na gornju sol iz zraka po lišću su manjeviše imune. Zato o tomu treba voditi računa pri sadnji uz Jadran (i na slatinama Vojvodine), a ne paušalno kopirati strane recepte iz inače drugačijih preduvjeta - jer se živo bilje ne ravna po reklamnim podacima, nego po prirodnoj otpornosti iz svog zavičaja.
Sedum, 18. 7. 2008.
Stvarno zanimljive informacije!
U proljeće 2005. bili smo na izletu na Krku i spustili smo se do Klimna (ili Šile, ne sjećam se pouzdano). Velik broj biljaka, uključujući gotovo sve oleandre izgledao je spaljeno, sa polusuhim lišćem, dok su agave americane izgledale sasvim normalno. U početku sam mislio da se radi o hladnoj zimi, ali mi je bilo čudna takva razlika u stanju agava i oleandara, jer im se otpornost na niske temp. ne zazlikuje toliko. Poslije sam se se sjetio da je vjerojatni uzrok orkanska bura koja je puhala sredinom studenog 2004. i posolica kojom su biljke bile poprskane na toj lokaciji.