U svojim gornjim postovima za Wind chill, ukratko spomenuh i vjetrovnu posolicu, što tu nisam pobliže razradio smatrajući da je od manjeg interesa ostalima koji nisu uz olujni Velebitski kanal. Medjutim se sada pojavilo više paralelnih postova o efektu soli na
Sabal (havanensis), pa svoje podatke ukratko navodim ovdje jer su od širega općeg interesa za uzgoj palmi i egzota na Jadranu (i možda na slatinama Vojvodine). Branimir nam tamo daje američka iskustva otpornosti palmi (uključivo Sabal) na sol u Floridi:
http://edis.ifas.ufl.edu/EP359 - u što Pivi dijelom sumnja zbog naših drugačijih uvjeta na Jadranu. Slično tom i Rusi na obalama Kaspija i Crnog mora imaju posve suprotna iskustva s palmama na posolici (papirni izvještaji na ruskoj ćirilici). Da riješimo te dvojbe a i zbog vlastite sigurnosti uzgoja na Senjskoj buri (zbog moje dr. teze) počeo sam niz proba s umjetnim zasoljavanjem za oko 270 raznih egzota uključivo palme, i kroz par desetljeća isto nastavio do danas.
Treba znati da poput naše jadranske jugovine, oceanski vjetrovi, tornadi i tajfuni većinom imaju visoku vlagu i obično ih prate jake kiše i pljuskovi koji brzo isperu nanesenu sol, pa je ukupna zasoljenost potom slabija ili nikakva. Obalni sušni vjetrovi s jakom posolicom bez kiše, oko Atlantika su uglavnom rijetki, a najčešći su i najslaniji na Kanarima i otočju Bisao kod Gvineje, gdje nakon njih na bilju i tlu danima ostaje slana kora poput inja na brežuljcima do 250m visine - slično kao nakon jadranske i ruske bure. Zato je uz niske oceanske obale najčešće zasoljavanje protokom morske vode kroz pijesak i mulj uz primorske močvare i lagune - pa se ovi zapadnjački navodi o otpornosti egzota na sol uglavnom odnose na donju zasoljenost zemljišta oko korijenja.
Naprotiv, na Mediteranu, gornjem Jadranu, Crnom, Azovskom, Kaspijskom i Aralskom moru, te uz slična zatvorena mora (sa sušnom mediteranskom ili polupustinjskom klimom) obilnu sol s burnog mora uglavnom donose sušni vjetrovi bez kiše i nabacuju poput inja direktno na lišće i pupove, koje zračna sol odozgo izjeda kao prirodni herbicid pa nakon par dana većina osjetljivog bilja potamni (kao da ih je ofurio požar). Rusi su pomoću satelita najdetaljnije mjerili tu olujnu posolicu i našli su, da npr. pri olujnim
Buranima koji iz Sibira pušu nad Kaspijsko i Azovsko more, slani oblaci od posolice lebde čak do 3km uvis nad morskim obalama, što je daleko najjača posolica u svijetu, mnogostruko žešća negoli na zapadnim oceanskim obalama. Zato su i njihovi podaci otpornosti egzota na posolicu bitno drugačiji od američkih o podzemnom zasoljavanju. Npr. većina Sabala isprobanih u USA na slanom tlu su dosta otporni, ali na ruskom jugu oni jedva podnesu vjetrovnu posolicu, koju naprotiv kod Rusa dobro podnosi Jubaea - ali je ista u Americi neotporna na slano tlo. Slano tlo dobro podnese datulja - ali zračnu posolicu slabije, a naprotiv kanarka loše podnosi slanoću oko korijena ali je puno otpornija na vjetrovnu posolicu - što je za nju logično jer je na Kanarima najjača vjetrovna posolica pa tamo nebi preživjela.
Zbog svoje sigurnosti prije sadnje uz burni Velebitski kanal, kroz prošla desetljeća sam te razlike isprobao umjetnim zasoljavanjem na više raznih palmi i egzota (dakako samo one gdje je bilo dosta primjeraka za te rizične probe). Pritom su isprobana 2 tipa soli: zalijevanje tla u pitaru poluslanom (bočatom) vodom bez gornjeg prskanja i posebno na drugima normalno slatkovodno zalijevanje + prašenje slanog spraya prskalicom odozgor po lišću i pupu (koplje palmi). I ti rezultati se uglavnom slažu s razlikama američkih i ruskih palmi za sol: npr. razni Sabali i datulja (i neke Yucce) su većinom otporne na poluslano navodnjavanje - ali već za koji tjedan krepaju kad im se uzastopno slanim sprayem odozgo prska središnje koplje, a kod kanarke i par inih otpornih palmi (i agava) je obratno: ne paše im poluslano navodnjavanje - ali na gornju sol iz zraka po lišću su manjeviše imune. Zato o tomu treba voditi računa pri sadnji uz Jadran (i na slatinama Vojvodine), a ne paušalno kopirati strane recepte iz inače drugačijih preduvjeta - jer se živo bilje ne ravna po reklamnim podacima, nego po prirodnoj otpornosti iz svog zavičaja.
Sedum, 18. 7. 2008.