Dosad sam kroz više desetljeća uzgajao dvadesetak raznih vrsta Aloe pod staklom, pa ih isprobavao i vani na otvorenom kod Zagreba, u primorju kod Crikvenice i na otoku Krku (Baška). Od svih dosad isprobanih, kod Zagreba mi bez grijanja nije uspjela vani prezimiti kroz više godina nijedna vrsta Aloe, čak niti pod južnom nadstrešnicom protiv kiše i vlage.
Na Krku i kod Crikvenice su mi takodjer nakon više godina uspješnog rasta vani, povremeno za jačih zima kao i ove prošle, takodjer većina pravih aloja promrzle i stradale, npr. Aloe arborescens, A. aristata, A. delaetii, A. monticola, A. vera i druge poluotporne, koje inače dugoročno izdrže južnije u Dalmaciji npr. oko Dubrovnika ili na Visu.
Jedina i od mojih dvadesetak najotpornija mi izgleda Aloe saponaria: ova je doduše 1997. i zimus promrzla vani u Zagrebu pod suhom nadstrešnicom, ali u primorju i na Krku uspješno preživljava bez zaštite vani već par desetljeća uz zimsku kišu i povremeni snijeg, pa su zimus nakon 3 uzastopna mraza do desetak ispod nule tu dijelom promrzli samo mladunci a veće starije su ipak preživile i već obilno tjeraju nove mladice. Zato je od isprobanih ovo možda jedina razmjerno sigurna i dovoljno otporna vrsta Aloe za vanjski uzgoj u Istri, Kvarneru i kopnenoj Dalmaciji izvan zimzelenog pojasa.