Veće paprati iz grupe (roda)
Dryopteris se na Velebitu istražuju već stotinjak godina i tamo su dosta dobro poznate. Na tom velebitskom kršu češće raste u raznim visinskim pojasima bar
6 raznih vrsta tog roda (+ još par koje su tamo vrlo rijetke) pa je baš Velebit u Evropi najbogatiji raznovrsnim driopteridima: Jedino na najvišim snježnim vrhuncima se nalazi alpski
Dr. villarii Schn.& Thel., pa na hladno-vlažnim sjevernim padinama
Dr. borbasii Litar. i samo niže u zaledju Like prava evropska
Dr. filix-mas L. Na višim i burnim južnim padinama s primorske strane je česta brdska
Dr. submontana Fr.Jen. (= Aspidium meridionale Milde).
Sve su te 4 vrste listopadne tj. zimi im lišće požuti i uvene, a najniže u jadranskom primorju uz Velebitski kanal rastu još 2
zimzelene sredozemne vrste kojima je lišće trajnozeleno cijele godine: tu je bliže moru češća
Dr. mediterranea Fomin., a rjedja je samo iz pukotina strmih stijena i kamenih sipara još
Dr. australis Guad. Stariji njemački popis velebitskih nalazišta tih paprati se nalazi u prvom svesku knjige A.
Degen: Flora Velebitica, 1934. Na netu se o rodu Dryopteris uz Jadran može ukratko viditi na adresi:
http://www.wikinfo.org/Hrvatski/index.php/Jadranske_paprati