Kako je bilo sitnih nesporazuma oko moje papaje (pawpaw) sa dalmatiasoapom, ovim poblize dajem opis biljke koju sam dobio kao papaju a nije Carica papaya:
Domovina Asimine trilobe je kontinentalni istočni dio SAD. Zovu je pawpaw (papaja), indijanska banana, prerijska banana, siromašna banana ili jabuka jajne kreme.
Po znanstvenoj klasifikaciji spada u porodicu Annonaceae, najbrojniju u redu Magnolija u kojoj jos pripadaju neke za nas egzoticne vocke: custard apple (Annona. reticulata), cherimoya (A. cherimola), soursop/guanábana/graviola (A. muricata), sweetsop (A. squamosa), ilama (A. diversifolia), soncoya (A. purpurea) i atemoya (krizanac A. cherimole i A. squamosae).
Egzotična vrsta koja dobro uspijeva u hladnijoj klimi (treba joj minimalno 400 sati zimske hladnoće i najmanje 160 dana bez mraza).Podnosi i ekstremno niske temperature (do -30 C). Osjetljiva je na manjak zračne vlage i suhe vjetrove.
Traži bogato, humusno i dobro drenirano tlo. Može uspijevati i u gotovo svakoj vrsti tla pod uvjetom da joj se iskopa duboka jama, napuni kvalitetnom vrtnom zemljom ili kvalitetnim supstratom za cvijeće (npr Klasman) i zrelim stajskim gnojem prirodnim ili peletiranim. Da bi se korijenu osigurala dovoljna količina vlage, pozeljno je u supstrat umiješati agrogel. Najbolje uspijeva u vrtu, a ako se želi u posudama, treba vrlo duboka posuda jer Asimina ima jako dubok korijen.
U početku dok je biljka mlada (1-2 godine) sporije raste, dok se dobro ne ukorijeni i zahtijeva šarenu hladovinu ili čak sjenu, a tek nakon toga se može podnijeti i najjače sunce pod uvjetom da dobija dovoljno vode. Na jakom suncu listovi dobiju smedje opekotine od sunca i propadaju.
Osjetljiva je na presađivanje jer ima dubok korjen (osim iz lonca) pa se preporučuje prve godine uzgoj u dubokom loncu da joj se osigura sjenovit položaj, a onda je posaditi u vrtu na stalno mjesto, na sunčan položaj.
Asimine triloba je malo, listopadno drvo (5-10m) ili grm do tri metra visine. Na sunčanom položaju dobiva fini piramidalni oblik sa ravnim deblom i dugačkim, 15-25 cm, tamnozelenim lišćem blago povijenim, koji u jesen dobivaju zlatnu pa smeđu boju. Sredinom proljeća ( 4. mjesec) počinju se pojavljivati cvjetovi prije listova. Cvjetovi se pojavljuju na prošlogodišnjim izbojima i mogu dosegnuti veličinu od 5 cm . Većina kultivara nije samopolodna, pa je potrebno posaditi 2-3 biljke najbolje na obliku istostraničnog trokuta dužine stranica 1,5 do 2 metra, ili kupiti samooplodni kultivar. Oprašivanje se može raditi i ručno.
Cvjetove oprašuju muhe i tvrdokrilci ,vjerovatno zbog činjenice da je boja cvijeta smeđkasto crvena, slićna mesu, pa i miriše na trulež. Iz jednog cvijeta se može razviti više plodova poput grozda, duguljastog , jajastog oblika, dužine od 3 do 15 cm, širine 3-10 cm, težine od 50 do 400 grama svaki. Kožica ploda je zelena i tvrda, a pri dozrijevanju na stablu mijenja boju od svjetlo do tamno žute. Plodovi se beru ili se puste da sasvim sazore na stablu i otpadnu. (9. i 10. mjesec). U vrijeme kada su plodovi dovoljno zreli možemo ih prerezati na pola po dužini i unutrašnjost jedemo sa žlicom, u unutrašnjosti ima veće sjemenke koje nisu jestive i kora ploda se ne jede. Meso ploda Asimine je posebno, mirisno, topivo i aromatično te ima okus istovremeno po banani, ananasu i mangu (tropski okus). Preporuca se da plod malo odstoji i da promijeni boju na tamnije i da malo omekša. Zrelo voće se drži svježim 2 do 3 dana na sobnoj temperaturi, a u frižideru do 3 tjedna. Pulpa se može sameljeti u pire i smrznuti. Voće je hranjivije i bogatije vitaminima i mineralima, aminokiselinama nego jabuka, breskva ili grožđe. U svakom plodu se nalazi 2-3 reda sjemenki u oblika graha a dužine i do 3 cm, koje nisu jestive, kao ni kora. Sjemenke sadrže alkaloide u endospermu koji mogu izazvati povraćanje. Ako se sjemenke prožvaču, mogu kod sisavaca izazvati oštećenja probavnog trakta, ali ako se progutaju cijele, mogu bez posljedica prirodnim putem izaći iz organizma. Jestiv je samo meki, kremasti dio ploda ( jede se žličicom ).Svi koji probaju plodove Asimine, kažu da tako dobrog voća još nisi probali. Plod Asimine je bogat sa ugljikohidratima, vitaminima i mineralima, sedam puta više nego ostalo voće.
Lišće, kora i grančice Asimine proizvode prirodne spojeve (asimicin) koji imaju visoka antikancerogena svojstva i svojstva prirodnog pesticida. Zato je Asimina otporna na štetnike i nije ju potrebno prskati. Zdrobljeni listovi imaju miris koji podsijeća na rajčicu i zeleni papar. Od lišća stavljenog u vodu da fermentira, dobiva se prirodni insekticid za uništavanje štetnika na krompiru, kupusu, biljnih ušiju i dr.
Asimina je otporna biljka, nema bolesti i nema štetnika i nije je potrebno prskati. Listovi su veliki, izduženi od 15 – 25 cm, dekorativni, izgled papirusa u jesen kad mijenjaju boju su intenzivno žuti, ukupni izgled sadnice je i ukrasan. U koliko listove zdrobimo imaju posebni miris po rajčici i zelenom papru, možemo iste da stavimo u vodu i pustimo neko vrijeme i imamo naravno škropivo insekticid za uništavanje krumpirove zlatice, štetnika na kupusu, uši na voćkama, nematode i druge štetnike. U medicini se koriste listovi, grančice i kora koji imaju u sastavu asimicin, koja je antikarcogena supstanca, Dosadašnja istraživanja navode da lijekovi napravljeni iz Asimine, a koja se koriste za vrijeme kemoterapije kod liječenja raka, nemaju nuspojava na zdravlje liječenih.
