Kada se vratim na svoje početke i ideje da ću saditi samo archontophoenixe, ravanee a možda i kokosice, puknem od smijeha

. Valjda sam puno puta gledala filmove tipa "Plava laguna" i "The beach."
U istoj fazi sam u rupe širine 2 m sadila egzotične klijance veličine palca

... O kanarkama i chameropsima nije bilo riječi, jer toga "svugdje ima"...

Dok se neke stvari nisu promijenile... Naravno, osim par otpornih palmi koje su bile netaknute, 10ak ovih s početka su izvađene i bačene i promislim na sadnju otpornijih. I tako krenem sa kanarkama i chamijima koje sam u startu podcijenila

(sram me bilo

), pomnije razmišljajući shvatim da će baš dobro izgledati tamo gdje sam ih zamislila...

I tako i bude...

Malo po malo, posadilo se otporno, proširio se broj vrsti...I mada su mi sada zbog otpornosti i ljepote top robuste i syagrusi, brahee i butie... nema palme na koju ostanem ravnodušna. Nema palme koja mi je ružna. Osim trachija koji u Dalmaciji (za razliku od sjevernog jadrana) izgledaju lošije i kanarki koje su super ali kojima smo eto prezasićeni, svaka me palma "obara"

Neke na koje ne bi promislila nekoć, sada su mi taaaaaako prekrasne!!!
Pa se pitam, šta je to, je li to ovisnost? Doslovno su mi sve palme super i nema neke koju ne bi htjela sadit (isključimo faktor otpornosti)....
Kakva je situacija kod Vas? Ovisnici? Kad uđete u vrtni centar "povampirite? kako i ja"

Jer palme živim, o njima danima mislim, na njih sam tako slaba?!
Je li tako kod Vas?

Al ovo je dobra ovisnost!
Posebno skidam kapu onima koji marljivo isklijaju nove vrste i prate njihov napredak i veselim se kad svatko posadi novu palmicu u svoj vrt!
Bilo bi dobro da bude šta više ovakvih "ovisnika!"
Živile palme!

