Problem vanjskog uzgoja cikasa kod nas su njihove izvorne prilagodbe u domaćem zavičaju. Najpoznatiji C. revoluta tamo dijelom raste na karbonatnim koraljnim otocima i strmim vapnenačkim stijenama bliže mora, gdje većinom nema mrazova ili bar nikad ne padnu na desetak ispod nule (pa je kod nas dobar za otoke i dalmatinsku obalu). S druge strane, postoje i druge neke toplinski otpornije brdske cikadine do nekih -17C koje bi kod nas po tom zadovoljavale, ali ove opet izvorno rastu u šumskoj polusjeni bez vjetra na vlažno-kiselim humozno cretnim tlima, pa vjerojatno tu nisu prikladne vani za naše vapnene krške kamenjare niti za jadransku sušu pod jakim suncem. Bar meni nije poznato dali postoji ikakva takva cikadina, izvorno otporna na nezgodne uvjete našega sjevernog primorja (hladno-suho-kamenito s vjetrom).