sinoć sam je se nabuba pa mi je palo napamet da se otvori tema o njoj..imam dvije u zemlji već nekoliko godina, idu sve veće sa i daju sve više cvijetova, inače je ima po otocima južnog jadrana i po zidinama primorskih gradova dosta gdje rastu iz zidova...



evo malo o njoj sa neta
Kapara je biljka vrućeg i suhog mediteranskog podneblja. Raste u pukotinama stijena uz more. Često raste na zidovima stoljetnih dalmatinskih kuća. Pupa i cvjeta od svibnja do rujna. Prelijepi nježni cvijet vrlo kratko traje; rascvjeta se u predvečerje da bi do zore intenzivnim mirisom privlačio kukce. Dnevna sunčeva žega brzo ga isuši pa njegova ljepota traje samo jedan dan.
Pupoljci se prerađuju u vrlo cijenjenu delikatesu.
Postoji priča u narodu da je kaparu nemoguće razmnožiti, da nju razmnožava samo sila Eola. Štoviše, kaže ta priča, ako se kaparu, njezino sjeme, rukom takne, nikada od nje više ploda neće biti. Kao da takneš Nedirak biljku. I zaista, nemoguće ju je usploditi samom zemljom i vodom. Ne može se kaparu saditi. Ona niče samoniklo. Niče iz kamena. Strmoglavljuje se s najviših hridi. Izbiva iz najškrtijeg vapnenca. Ljubi more. Ljubi sunce. Najviše uvijek ljubiš onu koja ti je srcu prirasla, ona koju susrećeš i gledaš svaki dan. Ona u tvojoj uvali ili ona na tvojoj kući.
Osušene sjemenke ( gle sad!), sade se u veljači i u ožujku. Zamijesi se kuglica, manja od oraha, kuglica vapnenca i zemlje.... usadi se u njenu sredinu sjemenka kapare (pljune se), zalije kapljom mora i duboko se, duboko ugura u pukotinu kamena zida kuće. Pincetom? Snađi se, ali ne povrijedi kuglicu. Okreni je prema suncu. Ta znamo već da kapara voli sunce. Onda se događa da kapara naraste u grmu vodopadnoga slapa niza strminu tvoje kuće. List joj je zavodljiv, zelen, mesnat, okruglast, ukrasan na sivolikoj stijeni. Prekrasan vodopad zelenoga saga.
Kapara je samonikla biljka Mediterana. Poznavali su je i blagovali još i Grci, a bome i Rimljani. Zimzelena je i resi kamene blokove naših starih kuća cijelu godinu. Sol što ju je upila ne dopušta vjetru da ju smrzne. I more je voli i soli tijekom cijele godine, pak se kapara i more smiješe jedno drugom, gdje god se vide . Ljube je pjesnici i sladokusci. Razlika je u tome što su je pjesnici vidjeli J. Kako cvate u svibnju i lipnju i cvate vrlo kratko (ali čarobno, čarobno) i kako cvate na ograničenu zemljopisnu području, i kako voli kamen, vrleti i hridi, pa i kamene kuće, mnogobrojni je ljetni dolaznici na otoke nikad nisu vidjeli