Većina naših kontinentalaca ("žabari") naviklih na česte i duge magle ujesen i zimi, obično to ne smatraju nekim problemom pri uzgoju južnih egzota, - ali nažalost mnogi egzoti iz prirodnih sušno-sunčanih zavičaja ne "misle" tako, pa na neke inače poluotporne, dugotrajna hladna magla može čak ubojito djelovati. Općenito, južni egzoti koji dobro uspijevaju u vlažno-maglovitoj sjeverozapadnoj Evropi su manjeviše otporni na duge i česte magluštine, dok ostali poluotporni koji tamo loše rastu ili ne uspijevaju, uglavnom ne podnose jače duge magle pa ih i kod nas pri dugim magluštinama treba skloniti unutra na suho. Slijedi pregled glavnih vrsta po skupinama:
Palme: Medju poluotpornim palmama sadjenim u Evropli i kod nas, srećom su većina manjeviše otporne i na magle, a na česte i duge hladne magluštine je kod nas razmjerno najotpornija Trachycarpus fortunei. I ostale poluotporne kod nas sadjene manjeviše podnose jače magle ako nisu uz dvocifreni mraz. Prilično su neotporne na dužu hladnu maglu Brahea armata i najviše Nannorrhops ritchieana koja uz sunčane suhomrazice u prirodnom zavičaju dobro podnosi i -15C do -18C. Uz duge hladne magluštine, ova strada već malo ispod nule, kad joj vani prvo posmedje i otpadnu listovi, ali se kao listopadna može obnoviti u proljeće iz polegloga prizemnog stabla. Naprotiv, ako je i tlo zimi vlažno-blatnjavo, onda će najvjerojatnije sagnjiti i uginuti već malo ispod nule.
Banane: Za zimootporne vrste banana, duge magluštine uglavnom nisu problem ako uz to nije jači dvocifreni mraz.
Yucca: Juke su nešto osjetljivije na duge-hladne magluštine, a najotpornije su one niske bez stabla kao Y. filamentosa i srodna Y. smalliana. Većina ostalih stablastih kod nas sadjenih Yucca su poluotporne na hladne magluštine, dok je od sadjenih razmjerno neotporna tvrdo-bodljava Y. aloifolia koja ne podnosi hladnu vlagu pa nakon dugih magluština često sagnjije već i pri blažim mrazovima oko nule (ali bez magle i vlage na suhom i sunčanom prezimi bar desetak ili još niže ispod nule).
Agave: Većina raznih agava lošije podnose zimsku vlagu i duge-hladne magle, a razmjerno je poluotporna obična Ag. americana (jednobojni sivozeleni tip). Od sadjenih vrsta je na duge i česte magluštine izrazito najotpornija Ag. univittata, koja dobro prezimi i na vlažnijem tlu ako baš nisu jaki dvocifreni mrazovi.
Aloe: Većina sadjenih aloja razmjerno slabo ili nikako ne podnose vlažne mrazove i zimske magle, pa ni one poluotporne koje uglavnom vani izdrže samo na suhom jednocifrene mrazove. Jedna od rijetkih poluotpornih na vlažne mrazove i duge-česte zimske magluštine je Aloe striatula iz južnoafričkih planina, koja uz vlažni mraz izdrži do nekih -7C, a na suhom i sunčanom i po desetak ispod nule.
Kaktusi: Većina kaktusa pa i onih poluotpornih, manjeviše slabo ili nikako ne podnose zimsku vlagu ni hladne magle. Razmjerno su najotpornije na duge i česte magluštine neke zimootporne Opuntije, najviše Op. fragilis, O. humifusa, O. phaeacantha i slične.
Mesembrije: Većina njih uglavnom ne podnose vlažne mrazove ni duge-hladne magle. Najotpornije iznimke od tih su vrste roda Delosperma sa žutim cvjetovima iz južnoafričkih planina koje su već u prirodnom zavičaju prilagodjene na duge i guste magluštine hladnih vrhova u oblacima - ali ove ne podnose ljetne suše: Del. nubigenum, D. congestum i D. basuticum.
