Pomislio sam da se gosp. Ahmet konačno smirio i prestao sa Učke tvrdoglaviti po mojem Krku - ali tomu izgleda nema kraja. Ako na isti način 'mjeri' na svojoj postaji Učka podatke unaprijed glavom umjesto instrumentima - pitanje je koliko su i tamo uopće vjerodostojni? Po svim ranijim podacima iz 20. stoljeća, Vrbnik i Baška su inače zimi zbog Senjske bure oduvijek bili najhladniji na jadranskim otocima i taj odnos se dosad nije promijenio. Evo npr. prošli četvrtak noću je na istoku Baške opet izmjereno po jakoj buri -13°C i da bude sigurnije, zamolio sam i prijatelja u susjednom selu Jurandvor (uvučeno u dolini s manje bure) da istodobno mjeri i bilo je -10°C. Nakon toga je za ovaj vikend par dana zatoplilo iznad nule, ali noćas je s novom burom opet bilo -7°C i sada pred podne je tu -1°C. Obzirom da sam ipak postdiplomski studirao bioklimatologiju i doktorirao iz ekologije Senjske bure, nemam baš namjeru da mi sada olako 'soli pamet' jedan uvaženi Ahmet.
Kad smo već kod soljenja, da ne zaboravim istaknuti važnost vjetrovne posolice na otocima protiv zimskog smrzavanja južnih nasada jer je ta sol, bar kod nekih na sol otpornih kultivara korisna i kao prirodni antifriz: dakako nesmije biti naglo previše soli da ih otruje, nego tek toliko pomalo i stalno da bude antifriz. To je kod nas sigurno dokazano za zimzeleni Pittosporum tobira iz jugoistočne Azije, koji po literaturi promrzne oko desetak ispod nule i zato je npr. stradavao pri pokusnom uzgoju u Zagrebu. Ipak zbog posolice on bez veće štete masovno prezimi na Golom otoku i kod Baške uz mrazove od -12°C do -14°C. Slično vrijedi i za masline na tim otocima (na Golomu je i mnogo divlje 'mastrinke' unatoč jačem mrazu), jer je i pitoma maslina od divljeg pretka genetski naslijedila prirodnu otpornost i prilagodbu na obalnu posolicu. Zato tu uz more pri posolici ona izdrži za par stupnjeva jače mrazove, negoli npr. unutra u Istri, na Učki ili dalmatinskoj Zagori i Hercegovini bez te soli.