Euphorbia characias subsp. wulfenii (moja podrijetlom s južnog dijela Lošnija) solidno je prezimila i prošlu netipičnu zimu. Jedna je možda propala koja se nalazi na sjevernom dijelu vrta i dosta otvorenoj poziciji. Baš me interesira hoće li potjerati o dolje. Jedan klijanac kojeg sam ostavio je također lijepo prezimio. U kopnu najveće probleme zadaje snijeg i led koji se hvata na poluodrvenjele stabljike pa nastaje snjegolom. Kasnije kreće s cvijetom nego u staništu, ali ne mnogo, redovito to učini u drugoj polovici 3 mjeseca, ako ne ranije za blagih zima. Ono što je jako interesantno je njezina snaga adaptacije i naturalizacije. Na kamenjaru se lako širi. Početkom ljeta dozrijevaju plodovi i kad su zreli pucaju (što se čuje kao pucketanje) i katapultiraju sjemenke i po metar dva, pa i više udaljenosti (ovisno o terenu, padini i sl.) od matične biljke. U uvjetima kamenjara lako klija tamo gdje se druge biljke bore preživjeti. Znala je proklijati u pokotini betona. U kopnu su nešto većih dimenzija nego li u staništu zbog boljih uvjeta u sezoni rasta i više padalina te vjerojatno nešto bogatijeg tla. Izvan kamenjara, ili izvan raznih pukotina betonskih površina, gdje je snažna konkurencija drugog raslinja, napose trave, ne uspijeva se razrasti prije nego li ju ostale biljke ne uguše. Također, te površine se kose pa ako i neka ostane biva uništena. U botaničkom vrtu u Zagrebu više je grmova ove Euphorbie u uzgoju godinama.
Uz ovu Euphorbiju imam E. myrsinites. Svakako bih htio nabaviti još (meni atraktivnu) E. Spinosu i možda Euphorbia fragiferu. Nedavno mi je trava poslao sliku svoje zadovoljne E. dendroides koju uzgaja kao lončanicu.
