Musa acuminata
Musa acuminata je vrsta divlje banane koja vuče svoje porijeklo iz Jugo-istočnog dijela Azije. Predak je današnjim konzumnim bananama zajedno sa vrstom
Musa balbisiana. Pretpostavlja se da je prvi puta antropogeno kultivirana prije otprilike 8 000 godina, i predstavlja jedan od najranijih primjeraka udomaćenih biljaka.
Taksonomski i nomenklaturni pregled
Musa acuminata taksonomski pripada sekciji
Musa (raniji naziv
Eumusa) te rodu
Musa. Nadalje, pripada porodici
Musaceae unutar roda
Zingiberales. Prvi puta je opisana 1820 godine od strane talijanskoga botaničara Luigi Aloysius Colla u knjigi
"Memorie della Reale Accademia delle Scienze di Torino". Iako su različiti autori publicirali različita botanička nazivlja za nju i njene križance (primjerice
Musa sapientum opisana od strane Linea za koju se danas pouzdano zna da je križanac između
Musa acuminata i
Musa balbisiana), Colla-ina publikacija ujedno predstavlja najstariji zapis i botanički opis ove vrste te se u skladu sa Međunarodnim kodeksom botaničke nomeklature, njegov se opis i naziv uzima kao jedini priznati. Colla je također bio i prvi autor koji je prepoznao da su zapravo i
Musa acuminata i
Musa balbisiana divlje drevne vrste, iako se danas smatra da je vrsta koju je on opisao zapravo bila sterilna vrsta (poliploid) koja nije imala sjeme, poput današnjih kultiviranih vrsta.
Opis vrste
Musa acuminata je vazdazelena višegodišnja biljka. Deblo, koje se kod banana naziva pseudostablo, je sačinjeno od čvrsto upakiranih dijelova listova, koji kreću sa rastom iz gomolja. Cvat raste horizontalno ili koso u odnosu na pseudostablo. Pojedinačni cvjetovi su bijele do žućkasto-bijele boje, te su negativno geotropni. I muški i ženski cvijet je prisutan u cvatu. Ženski cvjetovi smješteni su blizu baze (iz kojih se razvija plod), dok su muški smješteni na vrhu stapke u obliku pupoljka, prekriveni pokrovnim listićima (braktejama). Plodovi su različitog oblika, dok sama veličina ploda zavisi o količini sjemenki koje se nalaze u njemu. Broj sjemenki po jednom plodu varira između 15 i 62.
Veličina sjemenki Musa acuminata je 5 do 6 mm u promjeru. Sjemenke su dosta nepravilnog oblika sa znamenitim brojem kutnih završetaka, dosta su tvrde na dodir. Embrio je smješten na kraju mikropile.
Ekologija
Musa acuminata se razmnožava generativno putem sjemena ili putem izdanaka koje formira gomolj. Jestivi partenokarpni kultivari obično se produciraju iz izdanaka ili putem kulture tkiva u uvjetima in vitro. Sjeme se također koristi u potupku oplemenjivanja novih kultivara.
Musa acuminata je pionirska vrsta. Značajka pionirskih vrsta je da su prema svojoj ekologiji vrste sa jako malo zahtjeva, te uslijed naglih izmjena stanišnih uvjeta prve pridolaze (primjerice šumski požari koji devastiraju kako vegetaciju tako i tlo). Također se smatra i ključnom vrstom, jer svojim prodornim naseljavanjem oštećenih staništa osigurava i obilje hrane za divlje životinje, i priprema zajedno sa drugim pionirskim vrstama uspješan povratak životinja. Brzo razmnožavanje putem izdanaka samo ide u prilog ovoj konstataciji.
Musa aciminata ima takvu strukturu cvijeta da je samooplodnja skoro nemoguća, u prirodnim uvjetima. Potrebno je otprilike 4 mjeseca da se od pojave cvijeta razviju plodovi.
Mnoge životinje u svojoj svakodnevnoj prehrani jedu plodove acuminate, te su tako i te životinje veoma važne za raznošenje sjemena i samo širenje vrste (zoohorija).
Svježe sjeme klija lako u periodu od dva do tri tjedna. Sjeme može ostati viabilno na duže vrijeme isključivo ako se pravilno uskladišti (stratificira). Ipak studije daju veću prednost sadnicama nastalim nespolnim putem, nego sadnicama iz sjemena.
Rasprostranjenost
Musa acuminata je prirodno rasprostranjena na području Malezije i većoj površini kopnenog dijela Indokine. Musa acuminata obitava u vlažnim tropskim staništima za razliku od Musa balbisiana. U procesu stvaranja modernih jestivih kultivara odigrala je jednu od važnijih uloga. Antropogeni utjecaj doveo je do ubacivanja jedinki Musa acuminata u staništa Musa balbisiana, što je dovelo do hibridizacije i do pojave modernih jestivih kultivara.
Smatra se da je širenje AAB kultivara počelo sa područja Filipina, prije 4000 godina, a rezultat toga su bili kultivari pod imenom Maia Maoli ili Popoulo na Pacifičkim otocima. Introdukcija ovih kultivara na područja Južne Amerike smatra se da se odigralo poslije Kolumbovog otkrića, ali zbog nedostatka pisanih dokaza ova tvrdnja se smatra veoma diskutabilnom.
Po nekim dokazima na području Afrike pojavljuju se kultivari Musa acuminata x Musa balbisiana 1000 do 400 godina prije Krista. Vjerojatno su prvotno uvezeni na Madagaskar iz Indonezije. Sa Zapadne Afrike dalje su bile itroducirane na područje Kanarskih otoka od strane Portugalskih moreplovaca u 16 stoljeću, a odande su dalje rašireni na područje Haita i Dominikansku Republiku 1516 godine.
Male
Musa acuminate 
Hvala Amelitu na svježim sjemenkama
