I meni je žao za S. x brazoriensis, mislim da je to palma vrijedna pokušaja na adekvatnoj poziciji u mojoj klimi.. Što se tiče T. takaghiija nikad nije imao niti najmanjih problema ni oštećenja. Posađen na polusjenovito mjesto, u rahlu, propusnu zemlju, jednako dobro podnosi povremena oskudna zalijevanja ljeti kao i hladnoće zimi. Nekoliko godina sam ga štitio pasivno suhim lišćem i preko kantom, a u nazad 2-3 godine, od kad je postao prevelik za kantu, samo ga malo malčiram lišćem. Pronašao sam post o sadnji tvojih klijanaca;
Porat, mislim da je kod tebe završio klijanac Sabal "Brazorie" sada službeno Sabal x brazoriensis, prirodni hibrid Sabal minora i još nekoliko Sabala, Sabal palmetta i vjerojatno s uplitom neke druge vrste. Stavljao sam u odgovarajućoj temi članak o tome, sad se više točno ne sjećam.
Još sam posadio 2 klijanca S. minora, jedan Henohov, mislim da je taj "havanensis", jedan klijanac S. palmetto, jedan trachycarpus takagii (Henohov klijanac) i par većih klijanaca W. filifere.
Od klijanaca još imam još desetak trachyja, isklijanih od sjemena pokupljenog sa šibenske rive, jednu Jubaeu koja godinama preživljava u stadiju klijanca (također palma koju nikako ne treba saditi tako malu) i 8-9 klijanaca od sjemena velikih zadarskih filifera (posađene kao klijanci 2011. i nisu baš nešto narasle, imaju u prosjeku po 3-5 listova duljine 15 do 20 cm). Jubaea i filifere zimi štitim pasivno, lišće plus kanta, a filifere su unatoč sporom rastu do sad pokazale neočekivanu otpornost:
Lani sam sakupio dosta sjemenki od velikih filifera uz zadarske zidine i dobio paketić, dva od trave, tako da mi je nakraju isklijalo oko 40 filifera.
10-ak sam ih posadio u vrt u Drnišu, jedan dio ostavio na Zg balkonu, a jedan dio donio u firmu.
Na balkonu su mi sve smrznule... U firmi me u jednom navratu nije bilo 20 dana i sve su se posušile, a od ovih u Drnišu je izgleda nekoliko preživjelo! Ne mogu još pouzdano tvrditi, jer bi to bilo pravo čudo budući da su bile zaštićene samo malčem od lišća, ali početkom 4. mj. donji dijelovi nekih klijanaca su bili zeleni.
U vrtu imam dvije mirte, posađene su prije nekih 8 ili 9 godina, oba grma su bila veličine (promjera) nekih 30-40 cm. Nikad ih nisam štitio i u hladnijim zimama pokažu oštećenja (maks. do 15 - 20% lisne mase biljke), što u sljedećoj sezoni bez problema nadoknade. Zanimljivo je da mi se jedna osušila prvo ljeto nakon sadnje, orezao sam je gotovo do tla i nakon nekog vremena počela se obnavljati, no trebale su joj godine da rastom sustigne ovu drugu i još je vidljivo manja, tako da je ispalo da joj je suša naštetila više nego nekoliko jačih zima. Vjerujem da bi na tvojoj osunčanoj padini ili negdje bliže južnom zidu, uz prethodno prorahljivanje glinaste zemlje, mogla uspješno rasti uz povremena umjerena oštećenja. Po mojoj procjeni za stupanj ili 2 je osjetljivija od lovora, koji kod tebe uspješno raste, a koji kod mene u prosječnoj ili malo hladnijoj zimi ne pokaže oštećenja, no u jačoj zimi (poput npr. zime 2009/2010 ili 2011/2012) pokaže umjerena do veća oštećenja.
S armatom nisam pokušao, jer nisam vjerovao da može rasti ispod 9a u našim vlažnim zimama, no ohrabren tvojim uspjesima, odlučio sam ju ovo proljeće posaditi, pa kako bude. Posadit ću je također u blizini butie, jer imam mjesta između nje i manjeg oleandra, a to je gotovo najsunčaniji dio vrta, zaštićen visokim zidom sa sjevera i s vrlo rahlim tlom, tako da bolje pozicije od te nemam u vrtu.
C. australis doživjela u zimi (mislim) 2009/2010 jača oštećenja, na proljeće nakon toga izbacila mladicu (vjerojatno kao reakcija na šok), da bi se nakon toga glavna biljka posušila (kasno tijekom sezone), a mladica nastavila rasti.
Nakon te zime obavezno ju pasivno štitim, debeli malč od suhog lišća, a okolo okvir od drvenih letvica na koji dolazi agril u 2, 3 sloja. Tako štitim i sve palme i agrume, a drveni okvir dolazi da agril ne bi bio direktno na lišću biljke.
