Evo danas sam bio ovdje prvi put i moram priznati da još preslažem dojmove. Na jednoj su strani još strašni ožiljci devedesetih koji ipak nekako uspjevaju probiti kroz ono svo silno zelenilo, manjak političke volje koja bi to ipak malo "ispeglala", nedostatak novca za održavanje što se na nekakav indirektan način odražava i na stanje duha uposlenih, mogu slobodno kazati još jedan klasični primjer "tuge s juga". Nadam se da me neće nitko shvatiti sa negativnom podnotom već upravo na način na koji je mene ovo danans sve skupa sa jedne strane fasciniralo a sa druge strane izazvalo salvu prezira prema nemogućnosti utjecaja na sveukupno stanje.
Ljudi tko slučajno tu nije bio nezna šta propušta. Ponovo se događa "hrvatski sindrom" tj. da imamo ispred nosa takve prekrasne stvari kojima se dolaze diviti ljudi sa svih strana svijeta a mi od toga samo što ne okrećemo glavu, ignoriramo to i pravimo se kao da ne postoji.
Možda je u stvari tako i bolje, možda je upravo to i sačuvalo ovaj Arboretum onakvim kakav je danas.
No amo se vratiti na ono šta nas ovde sve veže-palme. Iskreno sam malo i razočaran jer sam možda očekivao više različitosti ali ustvari je to to: Ph. canariensis, Ph. dactylifera, Trachy, Chamaerops, Washingtonie f. i r., Sabal minor, Livinstona i ako sam možda koju preskočio :). Uglavnom uz Cikade jedan klasični presjek palmi koje manje vaše prirodno pripadaju ovim prostorima. Prvi put sam uživo vidio razornu moć bambusa i priznajem da ta biljka u buduće u mojim očima dobiva sasvim drugu dimenziju i puuuuno veći rešpekt! Šume Trachyja, sva sila bjelogorice, borova, čempresa, divovska magnolija WOW, još sam bez teksta.
U svakom slučaju nešto šta bi svaki ljubitelj "zelenog" morao vidit.
Eto sad me možete i ubit
