Ficus carica (smokva)

[Henoh]

Iako nije toliko egzotična i dosta je raširena i dostupna u kontinentalnoj klimi zaslužuje dostojno mjesto na ovom forumu



preuzeto s http://www.cvijet.info/savjeti/kategorije/11/savjet/105.aspx i nadopunjeno dodatnim tekstovima i slikama

SMOKVA OBIČNA :  Ficus carica (L.)
DIVLJA SMOKVA : Ficus caprifilus (Tsch.& Rav.)
PORODICA : Moraceae (dudovi)
FARMAKOPEJSKI NAZIV : Caricae fructus
NARODNA IMENA : smokvica, smokvenica, figovnik, bjelica, crnica, petrovača
STRANA IMENA : Fig-tree, figuier commun, Feige, fico…




RAZMNOŽAVANJE – SADNJA, SJETVA …. Sjeme je sitno,

klijavost traje godinu dana, posijano u proljeće  počinje klijati kroz 30 dana. Rijetko se razmnožava iz sjemena jer se iz njega razvije poludivlja smokva zvana glušica. Razmnožava se reznicama, povaljenicama i kalemljenjem.


OPIS : glede staništa nije izbirljiva kako položaja tako tla. Smokva raste kao samonikla biljka između kamenja i zidova ili se uzgaja ( ssp. domestica).



STABLJIKA : listopadno drvo ili grm koje postiže promjer od preko 1,5 m sa širokom razgranatom krošnjom.



KORA : pepeljasto siva, svijetla i glatka, obiluje gustim mliječnim sokom kao i svi ostali dijelovi biljke.



LISTOVI : listovi su naizmjenični, vrlo polimorfni – različiti, kožasti, s gornje strane hrapavi, a s donje strane malo pahuljasto dlakavi. Tamnozeleni su sa peteljkom 3-6 cm.

Vršni pupovi su jajoliki s dugim ušiljenim vrhom s 2-3 zelenkaste ljuske, a bočni pupovi su okruglasti i do 0,5 cm dugi sa više ljuski.





CVIJETOVI : su jednospolni (iznimno dvospolni), vrlo su maleni na kratkim stapkama ima ih mnogo. Ima ih 3 vrste: muški sa tri prašnika, ženski s tučkom i ženski sterilni.


OPLODNJA (preuzeto s http://www.istrianet.org/istria/flora/fruit-nuts/smokva1.htm)

Botanička vrsta smokva ima dvije podvrste - pitoma smokva i divlja smokva.

Pitoma smokva ima samo ženske cvjetove. Divlja smokva i križanac divlje i pitome smokve u svojoj cvasti sadrži ženske "siskaste" i muške cvjetove.

Pitoma smokva ima proljetnu i ljetnu, a divlja proljetnu, ljetnu i jesenskozimsku cvatnju. U proljetnoj cvasti su ženski cvjetovi "nerazvijene plodnice" i iz njih nastaju kao plod cvjetunica ili petrovača (kraj lipnja ili srpanj). Ljetna cvat ima dvovrsne ženske cvjetove - cvijet "razvijene plodnice" i cvijet "nerazvljene plodnice" iz kojih nastaju ljetno-jesenski plodovi (polovina kolovoza i rujan).

Za neke sorte s cvjetovima "razvijene plodnice'" potrebna je kaprifikacjja, oprašivanje pomoću polena prenešenog s muških cvjetova. Ovo prenošenje može obaviti samo smokvina osica, koja u cvatu divlje smokve provodi čitav svoj životni razvojni ciklus. U praksi se pokazalo da je kaprifikacija za neke sorte neophodna (Petrovača), kod drugih samo korisna (Zlatna smokva) ili potpuno nepotrebna (Zamorčica). Stoga, ponekad je vrlo važno da je u blizini pitome smokve zasađena divlja smokva. U Hercegovini je uobičajeno da poljoprivrednici odlaze do udaljenijih stabala divlje smokve gdje ubiru cvatove te ih zatim u obliku vijenca postavljaju radi "ženidbe'" na grane Petrovače.



KORIJEN : korjenov sustav je dobro razvijen i prilagođava se terenu.

PLOD : plodovi  su kruškoliki mesnati i nastaju iz čitavih ženskih cvatova, različite su veličine, na površini su goli, u zrelom stanju najčešće žuti, smeđi, rjeđe ljubičasti ili potpuno tamni. Postoji oko 50 kultiviranih oblika u odnosu na plod. Pravi plodovi su sitne tvrde orašice. Plod je vrlo sočan i sladak.




KEMIJSKI – FARMAKOPEJSKI  SASTAV : sušene smokve su bez vitamina. Zato u suhim smokvama ima preko 50 % grožđanog šećera. U 100 grama sirove smokve ima 17,5 mg. magnezija


 Napomene : vrlo je zanimljivo oprašivanje smokve koje se vrši «kaprifikacijom» - pomoću osica iz vrste Blastophaga grossorum





koje prenose polen s muških cvjetova divlje smokve. Također oprašivanje vrši i osica Blastophaga psenes,



zato uz nasade pitomih smokava uvijek mora biti i stabala divlje smokve.

Smokve s bijelim slojem, u kojemu se nalaze gljivice što uzrokuju glavobolju i bolove u želucu, treba prije jela temeljito oprati u vrućoj vodi, isprati i posušiti pa tek onda jesti. Taj bijeli sloj nije kristalizirani šećer ni brašno, kako se  obično u trgovini kaže.





selektivno preuzeto s http://www.opcina-starigrad.hr/HTML/Uzgoj_smokve.html

UZGOJ SMOKAVA

Od oko 1.500.000 t svjetske proizvodnje smokve više od 80% proizvodi Sredozemlje. Najveći proizvođači i izvoznici su Turska, Grčka, Italija, Alžir, Maroko i Španjolska.
(uzgoj smokve u svijetu 2005.)

Poslije masline, smokva je najraširenija voćka od Istre do Dubrovačkog primorja, a u manjoj mjeri u Dalmatinskoj zagori, neretvanskoj dolini (sve do Konjica) i dublje u kopnu kao pojedinačna stabla uz pasivnu zaštitu dok su biljke mlade (opaska Henoh  ). S oko 855.000 stabala polovicom osamdesetih godina, broj rodnih stabala smanjen je na oko 600.000. Hrvatska je 1996. godine proizvela oko 6.240 t svježih plodova, 3.360 t potrošeno je u svježem stanju, a proizvedeno je 920 t sušenih smokava.

Smokve kod nas proizvode obiteljska gospodarstva bez većih preradbenih kapaciteta. Malo je voćnjaka smokve. Uglavnom raste pojedinačno ili po nekoliko desetaka stabala, često u okviru vinograda.

Ekološki uvjeti

 Smokva je suptropska voćka. Pri izboru proizvodnoga prostora treba voditi računa o tomu. Područje uspješnog uzgoja smokve proteže se do 400 m nadmorske visine.

Smrzava na -10 do -22° C. Otpornost ovisi o stanju voćke, ishrani, tlu i vlazi. Starija stabla podnose bez većih oštećenja -16 do -17° C, a mlada, nenjegovana zebu već na -8° C. Na slabijim tlima i nakon sušnoga ljeta smokve su podložnije smrzavanju. Visoke topline podnose dobro, pa su one poželjne u vrijeme zriobe, ako nema suše. Najbolje plodove smokva daje pri toplinama od 37 do 38° C, s dovoljno vlage. Za rast i rodnost treba dosta svijetla. To treba znati pri određivanju razmaka sadnje i uzgojnoga oblika.

Iako je voćka semiaridnih područja, smokva povoljno reagira na navodnjavanje. Za uzgoj joj treba oko 800 mm padalina godišnje. U većim, intenzivnim voćnjacima potrebno je osigurati nekoliko navodnjavanja od početka srpnja do kraja kolovoza, radi ravnomjernog rasta, bubrenja, veličine plodova i ukupnoga uroda, bez opasnosti od raspucavanja (važno za stolne sorte). Sušu dobro podnose odlike Petrovača bijela i Zimnica, a Petrovača crna, Zamorčica i Tiermulica ne. Zbog čestih suša, da bismo očuvali vlagu i smanjili isparavanja, tlo moramo nastirati organskim tvarima (mulch).

Najbolja su lakša, karbonatna i propusna tla. Na teškim, glinastim tlima plodovi su slabije kakvoće. Nasad na plitkim tlima, s manje hranjiva, slabo rodi i ima kraći vijek iskoristivosti. Najbolji rast i rodnost postiže se na redovito obrađivanim i plodnim vinogradarskim tlima. Sposobnost tla da očuva vlagu ima najveći utjecaj na količinu i kakvoću uroda.

Korjenov sustav smokve ima dobru sposobnost prodiranja u dublje i bočne slojeve kroz pukotine tla pronalazeći tako potrebnu vlagu i hranjivo. Tako da završeci korjena znaju biti udaljeni od stabla i do 12 metara.

Stablo u povoljnim uvjetima naraste i više od 8 m. Cvjetovi su u zatvorenim cvatovima. Postoje proljetni, ljetni i jesenski cvat. Oplodnju obavi smokvina osica, čija ličinka prezimi u jesenskom cvatu divlje smokve. Plodovi se oblikuju iz oplođenih i neoplođenih cvjetova (iz neoplođenih partenokarpijom-zametanje bez oplodnje).

Sorte i podloge
 
Smokva se razmnožava vegetativno (korištenjem zelenih dijelova) i generativno (iz sjemena). Sadnice se najčešće proizvode oživljavanjem reznica, a iskusno domaćinstvo može svoj smokvik obnavljati i vlastitim sadnicama. Smokva se može cijepiti na sjemenjak ili na divlju smokvu. Kod nas se uzgaja veliki broj sorti, različitih po vremenu zriobe (dvorotke i jednorotke) i boji kožice ploda (crnice i bjelice). Nekima treba oprašivanje peludom divlje smokve (kaprifikacija), koji prenosi smokvina osica (blastophaga).Od glavnih sorti gospodarski značaj imaju dvorotke bjelice (petrovača bijela i bjeluša), dvorotka crnica (zlatulja), jednorotka bjelica (zamorčica) i jednorotka crnica (šaraguja), od pratećih sorti dvorotka bjelica (vodenjača), dvorotka crnica (žentile), jednorotke bjelice (modrulja, karginja, zimica, lopudka) i jednorotka crnica (bružetka), a od sporednih ili lokalnih dvorotka crnica (petrovača crna) i jednorotka bjelica.
Petrovača bijela, vrlo rodna, izrazito stolna sorta, najviše se uzgaja u srednjoj i južnoj Dalmaciji, manje uz obalu i na sjevernim otocima. Bujna stabla razvijaju dva cvata. Prosječan plod prvog cvata ima 60 do 100 g. a drugog 50 g. Oplođuje se kaprifikacijom. Koža ploda je svijetlozelena, a meso blijedo medeno ružičasto, vrlo sočno, ugodno slatko. Plodovi se sortiraju odmah nakon berbe (u voćnjaku), jer zbog velike sočnosti ne podnose dulji prijevoz i rukovanje. Odlika se preporučuje za uzgoj na plodnim tlima u blizini većih potrošačkih, turističkih središta.

Bjeluša, vrlo raširena u dolini Neretve južnoj i srednjoj Dalmaciji, bujnoga je stabla, obilno rodi, a cvate dva puta. Proljetni cvat od degeneriranih ženskih cvjetova, omesnati i izraste do normalne veličine, ali nikada nije jestiv. Ljetni cvat razvije jestiv plod, produljen kratkim vratom, prosječne težine od 40 do 70 g. Dozrijeva u prvoj dekadi kolovoza, a razdoblje zriobe je kratko (mjesec dana). Plodovi su dobre kakvoće, prikladni za prijevoz i potrošnju u svježemu stanju i sušeni. Meso je svijetlo bijelo ispod kože i blijedo medeno u unutarnjem dijelu, vrlo sočno, ugodno slatko.

Zamorčica,   naša   najbolja   i   najraširenija sorta, uzgaja se duž cijele obale, a najviše na Krku, Hvaru i Korčuli, oko Metkovića i u dolini Neretve do Mostara. Naši iseljenici su ju raširili Kalifornijom. Otporna je na sušu i hladnoću, bujna je i rodna, odlikuje se odličnim plodovima za potrošnju u svježemu stanju i za sušenje. Tipična je jednorotka s degeneriranim ženskim cvjetovima. Kruškoliki plod ima duguljasti vrat, tanku svijetlo zelenu kožicu, a žućkasto zelenu u vrijeme dozrijevanja. Meso je vrlo sočno i slatko, ugodne arome. Suhi plodovi ove odlike su vrlo cijenjeni zbog nježne, tanke kožice i mekog finog mesa. Plodovi su sitniji od drugih gospodarski značajnih sorti. Da kožica ne bi tamnila nakon sušenja, prije sušenja se sumpori. Preporučuje se za uzgoj na dubljim, plodnim tlima koja dobro gospodare vlagom.

Šaraguja, najbolja od crnica jednorotki, proširena je u južnoj Dalmaciji, a najviše na Korčuli i u Konavlima. Preporuča se za tržišni uzgoj. Stabla su srednje bujna i vrlo rodna. Uspijeva i na manje plodnim tlima. Okruglasto plosnati, sivo crveno ljubičasti plodovi dozrijevaju od polovice kolovoza do polovice listopada, a nakon prvih jesenskih kiša skloni su raspucavanju. Dobri su svježi, a sušeni zbog debele kožice slabije kakvoće od zamorčica i bjeluša. Sočno, vrlo slatko, kiselkasto meso je bijelo žuto, u sredini intenzivno crveno.

SORTE (preuzeto s http://www.istrianet.org/istria/flora/fruit-nuts/smokva1.htm)

Prema većini autora, na osnovi sposobnosti plodonošenja te boje pokožice sve se sorte grupiraju na // Na sjevernojadranskom području prisutne su sorte prema navedenoj grupaciji:

dvorotke bijele Petrovača bijela Lokalno: Bombini, Zucherini, glavna, najraširenija sorta u Istri i Slov. prim. vrio dobro rodi. plodovi nastaju nakon proljetne i ljetne cvatnje
Bjelica
 (talij. Dottato) Lokalno: Bianchi (Istra), Belica (Slov. prim.), prikladna za transport.
Fico della Madona Raširena u Istri i Sl. prim. osrednje kvalitete.
Škofioti U Slov. prim. zvana Petrovača, Cvjetunica - osobite kvalitete.
crne Petrovaca crna Bolje kvalitete ljet. jes. piod (Krk i Slov. prim.)
Zlatna smokva
(Fico d'oro) Još uvijek slabo zastupljena, vrto dobre kvalitete, treba je proširiti
jednorotke bijele Zamorčica Najraširenija na cijelom području - Krk, Cres, Istra; plodovi odlične kvalitete, prikladna za sušenje. plodovi nastaju samo nakon ljetne cvatnje
Karginja Razni lokalni nazivi, najviše oko Crikvenice, dobre kvalitete, prikladna za sušenje.
crne Šaragulja crna Vrlo rasprostranjena (Istra, Senj, Krk), dobre kvalitete, prikladna za sušenje.
Bružetka Plod vrlo dobar, treba je proširiti.

PETROVAČA BIJELA:
list (1/3 prirodne vel.)
cvjetunica (1/2)
ljetno - jesenski plod (1/2) prema Č. Omčikus


ZLATNA SMOKVA:
list (1/3)
cvejtunica (1/2)
ljeto - jesenski plod (1/2), prema Č. Omčikus


 
Sustavi uzgoja
 

Nekada se preporučivao uzgoj smokava u združenoj sadnji s vinovom lozom ili maslinom. Vinova loza posađena između redova smokve, davala je značajan prihod do pune rodnosti smokvi, kada bi ju njezine krošnje zasjenile i smanjile joj urod. Nakon 20 godina loza bi propadala, a smokvik bi ostajao još 25 do 30 godina u punoj rodnosti. Pri sadnji s maslinama smokve su se sušile nakon 30 do 40 godina, a masline su se iskorištavale još znatno duže.

Intenzivno, namijenjeno tržištu, smokva se najviše uzgaja slobodne, prirodno oblikovane krošnje, a preporučuje se oblik popravljene vaze s tri osnovne kosturne grane. Visina debla za bujne sorte je 100, a za manje bujne 60 do 80 cm. Gustoća sklopa ovisi o bujnosti sorte i plodnosti tla. Zbog poluekstenzivnog uzgoja ili združene sadnje s maslinom i vinovom lozom, ranije se sadilo na veće razmake (od 7 x 6 do 10 x 10 m). Novi voćnjaci smokava se sade s razmakom od 6 m između redova i od 4 do 5 m u redu (od 330 do 460 stabala po hektaru). Gusti sklop daje ranije i prosječno veće urode.

OBRADA I GNOJIDBA (preuzeto s http://www.istrianet.org/istria/flora/fruit-nuts/smokva1.htm)

Pojedinačna stabla smokve razasuta su posvuda na okrajcima njiva, unutar vinogradarskih nasada, u vrtovima i drugim raznìm mjestima. Tako se usporedo s glavnom kulturom (vinova loza, povrće i sl.) i smokva njeguje, obrađuje i gnoji.

Osnovno je da je tlo u kojem se smokvin korijen široko razgranao dobro razrahljeno, prozraćno, s primjerenom vlažnošću. Stoga na onim mjestima gdje se smokva ne obrađuje zajedno s glavnom kulturom potrebno je u jesen izvršiti dublju obradu, a tokom vegetacije obavljati povremeno pliću kultivaciju prvenstveno za odstranjivanje nepoželjnih korova.

Smokva je dosta otporna na sušu, ali na plićim i šljunkovitim terenima trebalo bi pristupiti višekratnim natapanjima u srpnju ili kolovozu.

Kao i kod svih poljoprivrednih kultura, u tlu gdje raste smokva treba biti dovoljno organske tvari, koja omogućuje bolje iskorištavanje potrebnih hraniva iz tla. Dakako, nužno je i prisustvo glavnih mineralnih hraniva - dušika, fosfora i kalija.

Iskustva o ishrani i gnojidbi smokve su danas još dosta oskudna, ali može se preporučiti sljedeća gnojidba:

u jesen iza berbe zaorati  NPK 7:20:30 2 kg po stablu;  
u proljece kod prve obrade Urea 1 kg po stablu i
1 kg po stablu.  
u svibnju KAN  

Gnojivo treba rasipati podno stabla širom dopiranja krošnje.


Štetnici i bolesti

Češče bolesti smokve jesu šupljikavost (Phillosticta sycophilia) i rđa lista (Uredo fici).

Od štetnika nalazimo smokvinu buhu (Homotoma ficus),

smokvina moljca (Simaethis nemorana),

smokvina medića (Ceroplastes rusci),


mediteransku voćnu muhu (Ceratitis capitata),

cvrčke (Empoasca flavescens)

te smokvina podkornjaka (Hypoborus ficus)


Zbog utjecaja kiše, vjetra, sunca, mraza i dugotrajne suše plod puca, nastaju sunčane ožegotine, oštećenja od mraza.
(smokva poslije mraza koncem 10 mjeseca u Vrscu-Tasana poslala)

Zaštitu provoditi prema ekološkim principima ili integrirano ovisno o opredjeljenju uzgajivača.

ZAŠTITA (pogledati preporuke na  http://www.istrianet.org/istria/flora/fruit-nuts/smokva1.htm)

Berba i prirodi

Smokva počinje rađati treće godine nakon sadnje. Gospodarsku vrijednost smokvik dobiva, ovisno o sorti i tehnologiji, pete ili sedme godine. Redovita rodnost počinje nakon osme godine i traje dulje od 50 godina. Plodovi se beru u više navrata, jer ne dozrijevaju u isto vrijeme. Vrlo su osjetljivi, pa ih treba pažljivo brati. Za sušenje se beru kada se počinju smežuravati. Na tržište se iznose plodovi prve, druge i ekstra klase.

[Xenon]

Za kontinentalnu klimu je najbolja sorta "brown Turkey", sa krupnim slatkim smedjim plodovima i otpornoscu do barem -20 stepeni. Ova turska sorta raste u turskom zaledju gde temperature znaju da padnu jako nisko tokom zime a oblast centralne Turske je i zvanicno zona 7.

[Henoh]

Istina, sjećam se da je Bonaca na Svetu biljaka pisao da po Nišu dobro rađaju. Kao klinac često sam znao ići preko ljeta kod ujaka u Kladovo...i ono što me je bilo iznenadilo je bio broj smokvi uz okućnice (očekivao sam samo šljive  ). Moji u Somboru i Stanišiću su imali nekakvu drugu sortu koju su donijeli iz Dalmacije koja je znala izmrznuti ako se mlada smokva ne bi štitila.

[Tony]

Kod mene ima i divljih i pitomih...  
Na selu imam jednu veeeeeeeliku petrovaču i sve ostale vrste pitomih,divljih....

[Henoh]

Zna li tko je li BAYERN FEIGE VIOLETTA (bavarska smokva) u biti isto što i BROWN TURKEY...nekako mi jako sliče plodovi

[Xenon]

Ili je ta sorta ili je neka jako bliska... mozda je neka kojoj treba manje sunca, jer Bavarska i Turska nemaju bas iste letnje temperature i insolaciju. 

[Henoh]

Ime te sorte sam našao na slovenskom forumu gdje je preporučuju za slovenske klimatske uvjete. U Austriji-Grazu sam vidio isto neke smokve, ali teško mi ih je razlikovati tako da ne znam koja je sorta tamo

[Henoh]

iz teme o oleanderima

Idem malo off, ali čini mi se, prema podacima koje par godina pratim, da bi zagrebački Grič (dio gornjeg grada) trebao biti zona 8a. Botanički vrt (Donji grad) je nešto hladniji, makar se isto nalazi u centru grada. Nekad su se i u njemu vršila mjerenja, pa se podaci mogu usporedit na  http://docs.lib.noaa.gov/rescue/data_rescue_yugoslavia.html

možda tu ima nešto...10.4. sam snimio ovu smokvu kod uspinjače-podno gričkog topa koja je već imala zametnute plodove, dok se ona u botaničkom tek počela buditi.

bliže

naravno sve ovo bi moglo stajati kao indikator ako su obje smokve od iste sorte

[franceska]

Nisam sa smokvama bas na ti,
ali citala sam na ovom forumu o tome kako imaju slicnosti a jedna ima vece plodove,
neznam iskreno koja.
Ta Bayern je jako otporna na Nj. podrucju, i sve prezivljava, meni osobno jedino smeta sto su ljubicaste, valjda je to navika ono dijete zelenih smokvi barem kod mojih su ono bile standardne, a ljubicastima su hranili svinje! Pa zato danas imam tu fobiju prema njima, odmah se toga sjetim!
googlaj malo na ovom forumu http://members3.boardhost.com/Exoten/ imaju ful dobrih stvari,  a tu sam mislim i to procitala!

[Henoh]

Nisam sa smokvama bas na ti

ni ja s njemačkim...engleski u redu, ali njemački  tu bih morao poraditi. Ipak, Franceska hvala  ...odgovor je dovoljan da shvatim da je to ipak neka posebna sorta. Da, hvala i na prijašnjim savjetima vezanim uz maslinu

[Veruda]

Evo moje dvije smokve ne znam koje su sorte, ali su kasne...

[porat]

Moja smokva u Drnišu je bila potpuno zagušena ostalim grmljem i biljem, i imala je samo dvije, tri gole, izdužene grane. Prilikom uređenja vrta posjekao sam je i ostavio te dvije, tri grane na pola metra duljine. U tri godine je narasla na 3 metra visine i toliki joj je promjer krošnje! Valjda zato jer ima dobro razvijen korijenov sustav, što se može zaključiti i po panju promjera 20-ak cm koji je netko davno otpilio. Ove godine razvili su se maleni plodovi, početkom 4. mjeseca, zajedno s lišćem. Sada su se ti plodovi posušili i opadaju. Da li je to uobičajeno i da li će se razviti 'pravi' plodovi? Lani je prvi puta rodila i plodovi su bili ukusni.

[Xenon]

Hmmm... ti prvi plodovi bi trebalo da sazru a ne da opadaju... Verovatno smokvi nesto nije odgovaralo cim je odlucila da ne vredi trositi energiju na razvijanje tih plodova (moguce premalo ili previse vode).

[Ahmet]

Ove godine razvili su se maleni plodovi, početkom 4. mjeseca, zajedno s lišćem. Sada su se ti plodovi posušili i opadaju. Da li je to uobičajeno i da li će se razviti 'pravi' plodovi? Lani je prvi puta rodila i plodovi su bili ukusni.

Ista stvar i kod mene na jednoj jedinoj mojoj smokvi sorte Bijela petrovača. I to nije prvi puta.  Prošle godine dogodilo se isto tako da prvu godišnju berbu, koja bi trebala biti obilnija, ja još nisam vidio. Ne vjerujem da je to zbog previše ili premalo vode jer toliko kiše koliko padne dobijaju i susjedove smokve pa su krcate ploda.

[porat]

Ahmet, da li je ponovo izbacila plodove nakon što su prvi otpali ili ih te godine više nije imala? Na mojoj se još ne vide naznake drugog ploda.