Trenutno imam dvadesetak raznih vrsta Agave pod staklom, pa sam ih isprobavao i vani na otvorenom kod Zagreba, u primorju kod Crikvenice i na otoku Krku (Baška). Kako je prošla zima bila najoštrija i najduža u zadnjih desetak godina, to je bila dobra prilika za ponovnu provjeru njihove otpornosti pri vanjskom uzgoju u našem podneblju.
Na Krku i kod Crikvenice su mi nakon više godina uspješnog rasta vani, krajem prošlog stoljeća kao i prošle zime, većina poluotpornih agava promrzle ili sagnjile od vlage, npr. Ag. attenuata, A. potatorum, A. striata, A. macroacantha, A. utahensis, A. ingens, A. americana v. marginata i druge poluotporne, od kojih većina dugoročno izdrže južnije u Dalmaciji. Druge nešto otpornije koje su u Vinodolu i na Krku ranijih desetljeća i zimus ipak bar dijelom preživile vani uz manja oštećenja su npr. Ag. americana (jednobojni tip), Ag.X milleri (križanac), Ag. franceschiana i Ag. megalacantha.
Od mojih dvadesetak u dugoročnom uzgoju, dosad mi najotpornija od svih izgleda Agave univittata: ova u Vinodolu i na Krku izvanredno preživljava bez ikakve zaštite vani već par desetljeća uz obilnu zimsku kišu i povremeni snijeg, olujnu buru i posolicu pa već obilno tjeraju nove mladice poput korova. Zimus je kao i 1997, takodjer vani kod Zagreba pod suhom južnom nadstrešnicom uz manja oštećenja listova ipak preživjela (Ag. americana je uz nju stradala). Zato je od isprobanih ovo možda jedina razmjerno sigurna i dosta otporna vrsta Agave za vanjski uzgoj u kopnenom zaledju gdje joj je vjerojatno dovoljna pasivna zaštita od vlage, približno kao Yucca ili Trachycarpus.