U dolnjem lijevom kutu je Washingtonia robusta "droppy" od Dalmatiansoapa.
Dolje desno je oko 7-8 godina stara Phoenix dactylifera koja je od nicanja jako sporo rasla i bila jako zbijena, gotovo patuljasta. To se potrefila neka sjemenka sa čudnom genetskom strukturom. Bez obzira što je spora mi je zbog te drukčije fiziologije zanimljiva.
Odmah iznad nje je Copernicia alba koja još izbacuje svoj ove godine prvi i vrlo velik list u odnosu na zadnje.
Taj list poprima po prvi put plavkastu boju kakva uglavnom je kod Copernicia.
Zanimljivo je da bodlje nema samo po drški nego i na početnom rubu lista samog.
To se znalo primjetiti i na Livistoni nitidi koja se tu ne vidi.
Velika palma u sredini je Bismarckia nobilis kojoj je tegla postala pretjesna a tek sada je otvorila koplja koja su se formirala po zimi i pred kraj prošle godine.
Desno od nje se malo vidi list od Phoenix theophrastii-a a ljevo od Sabala ide Phoenix roebelenii i Livistona rotundifolia kojoj sam odrezao veći dio krošnje jer je cijele prošle godine rasla unutra i ti izduženi listovi osim što zauzimaju prostora bi se teško snalazili i dodatno je mučili na otvorenom.
