Od ovih na slikama velika većina se ne štiti. Neki su štićei dok su bili manji i dok je to bilo izvedivo, dok neki nisu nikad štićeni ili barem meni nije poznato da su štićeni, npr. oni u Medvedgradskoj ulici gdje ih je u istom vrtu 5-6 primjerka, ili onaj na Bijeničkoj cesti. Nekima su dok su bili manji štitili stabla ili cijele palme. Onaj najveći primjerak koji je posađen nakon gadne zime 1985. su vlasnici štitili dok su to mogli, kad je prerasla mogućnosti zaštite raste slobodno, isto i primjerak u Stožirovoj ulici. U istoj toj Stožirovoj već 2-3 godine raste mladi primjerak koji nikad nije bio štićen. Unatrag 5-6 godina koliko pratim Trachycarpuse po gradu veliki se uopće ne štite. Jedini veliki primjerak koji se štiti je onaj u Botaničkom vrtu Prirodno matematičkog fakulteta.
Slika primjerka iz Bot. vrta

Grad je toplinski otok i zbog toga ima dosta Cupressus sempervirensa, mediteranskih grmova poput Rosmarinus officinalisa, Lavandula angustifolie, Salvie officinalis. U zadje vrijeme primjetio sam više Laurus nobilisa te Araucaria araucana i Magnolia grandiflora. Zastupljene su i druge vrste koje su tipične mediteranske ili submediteranske vrste poput Pinus pinea, Pinus halepensisa. Detaljnije o tome ima u temi o mediteranskim grmovima u kojoj je pisao Sedum. Branimir je nedavno stavio sliku velike Nešpole (Eriobotrya japonica) iz Nazorove ulice što na neki način svjedoči o povoljnijim mikroklimatskim uvjetima u odnosu na rubna gradska područja i širu okolicu. Ipak treba istaći i da izvan grada samoniklo rastu termofilne vrste poput Hrasta medunca (Quercus pubescens), submediteranske vrste, koja raste iznad grada na južnim obroncima Medvednice.