Xenon, ako govoriš o mrazu od -26 iz 1985. onda stoji da su bile dobro ukorijenjene i stare gotovo stotinu godina. Ali veruda je imao -5 ili -6, a ne -26. Beccari je svoje posadio vani isto kao klijance. Negdje sam naišao da je spomenuto da su mu i kao jako mlade dobro podnosile minuse. Sjeme je dobio s više lokacija i razlike u veličini pojedinih je opisao u članku
Nannorhops Ritchieana H. Wendl u
Rivista della Ortoflorofrutticoltura Italiana, iz 1887. koji je kasnije dorađivao i objavio 1905. pod naslovom
Notizie sul Nannorhops Ritchieana H. Wendl.. Beccari nije osobno bio na nekom od staništa Nannorrhopsa već je sjeme dobivao posredno od britanskih časnika (npr. Sir Richard Udny) i drugih osoba koje su službovale na području današnjeg Afganistana i Pakistana. Njegova dva Nannorrhopsa su posađena 1887., tako piše Carlo Morici u članku Villa Beccari – One Century Later,
Palms, Vol. 52(4) 2008., str 176., a isti podatak je preuzeo od Beana iz članka Some gardens and parks in southern Europe. Royal Botanic Gardens, Kew. Bull. Miscell. Inform. 1912. str. 290. Bean je slikao tijekom posjeta jedan od Nannorrhopsa 1912 koji su tada imali 25 godina starosti, ali još uvijek bez vidljivog stabla, no bili su poprilično veliki.
Evo i slike iz istog članka koja će bolje dočarati njezin izgled i veličinu
Ista ta palma i druga su smrzle do zemlje 1985. no obnovile su se i nakon 123 godine izgledaju ovako
Vidi se na slici da daju i sjeme. Jedna malo bolje izgleda. Vlasnici su povremeno reducirali broj izdanaka. Postavio sam upit na EPS-u zna li tko od kud potječu Nannorrhopsi koje je sadio Beccari no nikad nisam dobio odgovor. Nakon iščitavanja dostupne literature i tekstova koje je pisao Beccari čini mi se da je sjeme iz doline Kurram. S toga područja uz granicu s Afganistanom potječu najotporniji ekotipovi Nannorrhopsa.
