Ova usporedba mi izgleda obećavajuće. U putopisima planinara, biciklista i ostalih koji posjećuju područje uz Tizi n'Test i Tizi n'Tichka ima dosta izvještaja o hladnim noćima i jakim jutarnjim mrazevima još od sredine 11 mjeseca. Pretpostavljam da je vlažnost zraka minimalna,a li su ipak minusi. Prema ovoj usporedbi studeni i prosinac su hladniji od Zagreba i drugih kontinentalnih gradova, dok je kod nas u siječnju i veljači glavni dio godine s minimalnim temperaturama. Najniža temperatura na Atlasu je zabilježena u gradu Ifranu (Little Switzerland) koji se nalazi na 1650 metara nadmorske visine (srednji Atlas) 1935. godine kad je iznosila -23 stupnja. Na sličnoj nadmorskoj visinu su i neka prirodna staništa Chamaerops humilis var. cerifere, ali tamo nema metereoloških postaja pa ostaje samo pretpostavka da je i tamo u nekom trenutku povijesti temperatura mogla ići toliko u minus uz, naravno, memoriranje tih podataka kroz genetski materijal i otpornost spominjanih populacija Chamaerops humilis var. cerifere
. Pretražujući slike Ifrana naišao sam jednu iz nekog parka gdje raste nekoliko cerifera, no to ništa ne znači možda su već sljedeće godine bile uništene ili su vađene van iz zemlje.
Ono što mi je bilo interesantnije je slika jedne populacije u prirodnom staništu na prijevoju Tizi n'Tichka. Kao komentar slike piše "View from the Tizi n'Tichka". Naime Tizi n'Tichka se nalazi na 2260 metara nadmorske visine pa bi, ako je opis slike točan i ako je slikano sa samog prijevoja, ovo bilo najviše prirodno stanište populacije cerifere.
Na donjoj slici crvenim je označen najviši dio prijevoja. Nažalost nisam naišao još ni na jednu fotografiju u zimskom ugođaju na kojoj bi se mogle raspoznati cerifere jer sve je nekako prošarano s kamenjem i raznim žbunjem pa je teško raspoznatljivo
