inace je odorata varijetet capitate. Tehnicki nije isto, mada to su finese. 
Yonex, ovo je prilično pojednostavljeno, a i netočno. To su dvije službeno odvojene vrste.
Butie su dosta nesređene, i tek je u novije vrijeme napravljeno više reda, a oko imenovanja capitate je išlo ovako:
Butia capitata je s područja savezne države Minas Gerais u središnjem Brazilu gdje vlada toplija klima. Butia s ovog područja, okolica grada Montes Clarosa, je po zadnjoj klasifikaciji imenovana capitatom jer su prvi opisi pod imenom capitate bili za te populacije. Imenovane su u prvom opisu kao
Cocos capitata 1826. godine od botaničara Carla Friedricha Philippa von Martiusa (Arecaceae Cocos capitata Mart. Hist. Nat. Palm. 2: 114. 1826 ).
Sjeme B. capitate s područja brazilske države Minas Gerais. Sjeme onih Butia što su kod nas sađene i u ostatku Europe (to je danas Butia odorata) je više okruglog oblika, mada i tu ima manjih odstupanja.
Butia capitata iz središnjeg Brazila
izvor:
http://www.ispn.org.br/arquivos/Coquinho-Azedo.pdfStarije Butie koje se najčešće susreću u europskim mediteranskim vrtovima su većinom s područja Urugvaja i juga Brazila (Rio Grande do Sul). One su veće od Butia iz centralnog, tropskijeg i toplijeg dijela Brazila i što je za nas najvažnije otpornije na zimske negativne temperature. Te populacije su prvi put botanički opisane pod imenom
Cocos odorata od João Barbosa Rodriguesa (1842 - 1909) brazilskog botaničara (Sertum palmarum brasiliensium, vol. 1: 68, 1903).
(foto: Sergio Quercellini)
Odoardo Beccari, talijanski botaničar na raznim forumima najpoznatiji po
Trachycarpusu takilu, djelomično je prihvatio to ime proglasivši tu populaciju varijetetom capitate (one iz središnjeg Brazila) i imenovao ju
Butia capitata var. odorata (Il genero Cocos Linn. e le palme affini. Agric. Colon 10: 489–524.).
Sidney Glassman, je sve spomenute Butie 1976. godine svrstao pod zajedničkim imenom Butia capitata, a ostale proglasio sinonimima uz napomenu da su potrebne daljnje studije Butia.
Andrew Henderson se nakon konzulatacija s Larryem Noblickom založio da bi se Butia iz južnog Brazila i dijelova Urugvaja (Butia capitata var. odorata) trebala izdvojiti u posebnu vrstu i to pod imenom
Butia odorata.
Larry Noblick (Montgomery Botanical Center) je to i napravio i pojasnio u članku
Validation of the name Butia odorata. Palms 55: 48-49.
Naime, vrijedi samo najstariji naziv, tj. odorata za tu populaciju s juga Brazila i dijela Urugvaja, ime koje je dao João Barbos Rodrigues početkom 20. st. To je tzv. bazionim, a svi ostali nazivi postali su nevažeći sinonimi.
Mislim da sam već stavljao članak o imenovanju Butie odorate. Detaljnije:
http://www.palms.org/palmsjournal/2011/v55n1p48-49.pdfu članku je i slika Butie odorate koje je vidno masivnija od onih Butia capitata iz središnjeg Brazila.
Što se tiče palme i sjemena Butia capitata var. odorata (vidjeti u istoimenoj temi na forumu) ta palma je prema službenom opisu Butia catarinensis Noblick & Lorenzi, Brazil. Fl., Arec.: 164 (2010). Ona je sitnija Butia, znatno manja od Butie capitate i Butie odorate . Ta Butia prirodno raste u brazilskoj saveznoj državi Santa Catarina, uz more, često u pijesku. Jedna od karakteristika ove male Butie je što hoće cvjetati puno ranije u odnosu na veću verziju koja doalzi iz Urugvaja i krajnjeg juga Brazila (sada pod službenim imenom Butia odorata)
(foto Nigel Kembrey)
više detaljnijih slika
Butie catarinensis. Nemojte da vas zbuni što na stranici stoji pod imenom B. odorata, stranica je još iz vremena dok nije opisana kao posebna vrsta.
http://www.pacsoa.org.au/palms/Butia/odorata.html 
