Neka im neko kaze da su pogresili, ovo je bruka.
Ako botanicki ne zna koja ja vrsta, kako ce ostali znati?
Hmmm...
Ovakve stvari mi zaista idu na zivce. Pa zar po botanickim vrtovima nema ljudi koji vole svoj posao? Ne znam kakva je situacija u Zagrebu, ali znam nesto o Beogradu.
Dobro, ljudi nisu najbolje placeni, ali za ljubav prema palmama (i generalno biljkama) nije potreban novac. Ima ljudi i ovakvih i onakvih, ali kako neko moze da ceo zivot, svaki dan provodi 8 sati na poslu tek onako? Kako to da neki zaljubljenik u palme ne radi po botanickim vrtovima, ma gde oni bili?
U danasnje vreme bi mogao svaki entuzijasta iz botanickog vrta da udje u istoriju. Samo preko palmapedie bi mogao da snabde botanicki vrt palmama koje su ranije bile nedostupne. Da ja radim tamo probao bih svasta, pa bi onda mozda jednog dana doveo svoje dete ili unuce i pokazao mu palmu koju sam nabavio/zasadio iz nekih egzoticnih krajeva.
Da li uopste moze novcem da se meri zadovoljstvo gajenja palmi, sva odusevljenja i razocarenja koja idu uz to?
Mozda imam suvise idealisticki pogled na svet. Kao sto jednom rece jedan covek:"Ko se do svoje 30. godine nije odusevljavao komunizmom, taj nema srca. Ko se posle svoje 30. godine zanosio komunizmom, taj nema nista u glavi". Ja sam pregurao 30., ali se nadam da ova misao nema dodirnih tacaka sa gajenjem palmi.

Odoh u filozofske vode, nadam se da urednik nece da mi zameri.

Badnjevac