Mediteranski grmovi kod Zagreba

[Sedum]

Zbog djelomično zaklonjenog položaja južno od grebena Medvednice, Zagreb tvori jednu od toplijih oaza (termozone 7b) na jugozapadu Panonije, pa je povoljan za introdukciju južnih sredozemnih vrsta iz prelaznog submediterana. Za ovo je najprikladniji centar grada, pa okolica Čučerja i južni Žumberak koji su mikroklimatski topliji (zona 8a) od šireg okružja, pa se tu može pokušati i s južnijim osjetljivim vrstama iz pravoga zimzelenog mediterana (te s ponekim otpornijim subtropskim egzotima). Zato se već par stoljeća kod Zagreba uspješno sade smokve, ružmarin i lavanda, a u novije doba s klimatskim promjenama u zadnjih par desetljeća, još desetak drugih mediteranskih grmova manjeviše uspješno izdrže vani u gradu i oko Zagreba: npr. tamariš, oleander, konopljika (Vitex), lemprika (Viburnum tinus) i drugi južni 'mediteranci' koji sad već rastu u Zagrebu kao u jadranskim gradovima. Neki od tih su dosad kod Zagreba čak podivljali pa se sami dalje proširuju, ponajviše smokva od sredine 20. stoljeća, a odnedavna još judić (Cercis), kapar i drugi.

Ovdje se prvenstveno navode divlji mediteranski grmovi koji su samonikli na Jadranu i sadjeni kod Zagreba, a nisu obuhvaćene egzotične subtropske voćke kao agrumi (Citrus) i slični kultivari koji prirodno nisu samonikli kod nas na Jadranu, pa se ovi pobliže razradjuju u drugim, paralenim temama. U drugim temama se od pravih 'mediteranaca' usputno spominju iz Zagreba npr. smokva, ružmarin, lavanda i oleander, dok su ostalih desetak koji već rastu kod Zagreba, dosad uglavnom izostali u postovima, pa se svi dosad poznati kod Zagreba ovdje nastoje pregledno nabrojiti na jednom mjestu. Da kod Zagreba na jugu Medvednice rastu poneki mediteranski grmovi npr. Colutea (pucalina), znali su već austrijski botaničari pred 2 stoljeća, a više takvih južnih vrsta kod Zagreba je poznato od 1. svj. rata.

Najviše južnih mediteranskih grmova u Zagrebu uglavnom uz djelomičnu zaštitu uzgaja dakako Botanički vrt, od kojih samo desetak njih rastu i drugdje po gradu, a ostalih tridesetak su zasad tu nazočni jedino u Bot. vrtu (takvi se ne razradjuju u ovoj temi dok ih ne posade i drugdje kod Zagreba izvan Botaničkog). Ranije do osamdesetih je većinu takvih mediteranskih grmova uzgajao još i Farmaceutski vrt na Šalati, ali nakon smrti njegovog osnivača (prof. F. Kušan), taj ranije bogati vrt je pomalo zapušten i bez sredstava, pa je dosad većina mediteranskih vrsta u njemu već propala. Treći je šumarski Arboretum u Maksimiru koji uzgaja uglavnom kontinentalno i slično drveće uz ponešto grmlja, s malo subtropskih i mediteranskih vrsta na otvorenom npr. čempres i judić.

Glavni povod ranijega obilnog uzgoja mediteranskih grmova kod Zagreba je ekonomska korist od njihove proizvodnje i zato se u široj okolici grada već par stoljeća naveliko sade smokve, ružmarin i lavanda. Naprotiv ostali poluotporni mediteranski grmovi uzgojeni kod Zagreba, iako bi se tu održali nisu obilnije sadjeni zbog malog izgleda zarade (osim kao dekoracija), npr. konopljika, pucalina, brnistra, judić, lemprika, lovor, itd. Zbog nerazumijevanja i drugih interesa vlasnika ili nadležnih, nekoliko takvih mediteranskih grmova koji su do kraja 20. stoljeća već dugo uspješno rasli u Zagrebu ili okolici, dosad su opet posječeni i uništeni (pa zasad tu rastu samo u Botan. vrtu), npr. Colutea arborescens, Spartium junceum i Laurus nobilis - što se ubuduće više ne bi smjelo ponoviti. Jedina visoka mediteranska vrsta koja kod Zagreba izraste kao uspravno stablo je čempres (Cupressus), dok judić (Cercis siliquastrum) u Sredozemlju i Dalmaciji može izrasti u manje stabalce - ali kod Zagreba zbog lošije klime uglavnom ostaje trajno grmast.

Osim onih tridesetak mediteranskih grmova što kod Zagreba rastu samo u Bot. vrtu (tu se zasad ne spominju), u gradu i okolici dosad je na otvorenom s vanjskim prezimljavanjem sadjeno ili još raste najmanje 14 drvenastih mediteranskih vrsta koje su inače samonikle na Jadranu (redoslijed po brojnosti kod Zagreba): divlja smokva (Ficus caprificus), ružmarin (Rosmarinus officinalis), lavanda (Lavandula angustifolia), čempres (Cupressus sempervirens), istočni tamariš (Tamarix parviflora), oleandar (Nerium oleander), judić (Cercis siliquastrum), konopljika (Vitex agnus-castus), lemprika (Viburnum tinus), zapletina (Lonicera etrusca), kapar (Capparis spinosa), pucalina (Colutea arborescens), brnistra ili žuka (Spartium junceum) i lovor (Laurus nobilis). - Ukoliko je koji izostavljen a ipak raste vani negdje kod Zagreba, mole se budući čitatelji ovog uvoda da ga pridodaju u svom dopunskom postu. U kasnijim postovima će se ukratko prikazati nabrojeni mediteranski grmovi kod Zagreba (i ini izostavljeni ako postoje), tj. njihova staništa u Zagrebu i najbliža prirodna nalazišta na jugu, te lokalne mogućnosti i problemi vanjskog uzgoja.  

[Sedum]

Nakon uvodnog posta, sada slijedi sažeti pregled 14 dosad poznatih, domaćih mediteranskih grmova koji su sadjeni ili već podivljali u Zagrebu i okolici, a nače su kod nas južnije samonikli tj. prirodno rastu na Jadranu (redoslijed je po njihovoj približnoj brojnosti kod Zagreba) - južne subtropske voćke tu nisu uvrštene.

1. Divlja smokva (Ficus caprificus Tsch.Rav. ili F. carica var. erinosyce Risso): Smokva je načešći i najduže sadjeni mediteranski grm kod Zagreba, čija su najbliža prirodna nalazišta Velebitska obala i gornja Una. Prve sigurno sadjene smokve blizu Zagreba su pred par stoljeća iz Senja donesli uskoci preseljeni na Žumberak, pa većinom od njih potječu obilni nasadi smokava oko Jastrebarskog i Samobora, te kasnije podivljale smokve kod Zagreba. Ranije do sredine 20. stoljeća dok se nije razvio promet i doprema voća s Jadrana, većina smokava na tržnicama Zagreba i Karlovca su bile iz Žumberka. Podivljale smokve se prvo nalaze od sredine 20.st. po dvorištima unutar kućnih blokova u gradskom centru (Frankopanska-Šubićeva), a do danas se proširuju po okućnicama i zapuštenim skladištima cijele okolice Zagreba. - pobliže o smokvi u posebnoj paralelnoj temi.

2. Ružmarin (Rosmarinus officinalis L.): Samonikao je na jadranskim otocima i obali južno od Zadra, a od Zagreba su najbliža prirodna nalazišta Rab i Lošinj. Kod Zagreba se uspješno uzgaja vani već par stoljeća, a najveći su i najbujniji nasadi u toploj oazi oko Čučerja i susjednih sela. Po njemu je vjerojatno nazvana i stara ulica 'Ružmarinka' na Sveticama uz stadion Dinama. - pobliže o ružmarinu u posebnoj temi.

3. Lavanda (Lavandula vera DC. ili L. angustifolia Moen.): Samonikla je na Sredozemlju i kod nas najviše u Dalmaciji, a dobro raste i prezimi vani kod Zagreba. Najveći i najbujniji lokalni nasadi su u toplijoj oazi oko Čučerja, odakle domaće 'kumice' već cijelo stoljeće prodaju na zagrebačkim tržnicama tradicionalnu "levandu protiv moljaca". - pobliže o raznim lavandama u posebnoj temi.

4. Čempres (Cupressus sempervirens L.): To je jedino veće mediteransko stablo koje dobro uspijeva sadjeno kod Zagreba, gdje danas najčešće raste po okućnicama uz vile na južnim padinama podsljemenske zone, a mjestimice ga ima i drugdje po široj zagrebačkoj okolici, npr. uz groblja. Naša prirodna nalazišta na Jadranu su Pelješac i Konavli, a ostalo je sadjen ili podivljao.

5. Istočni tamariš (Tamarix parviflora Pall.): Kod Zagreba se sadi više stranih vrsta tamariša i još slična sjeverna Myricaria germanica. Tek u novije doba je tu po dvorištima i parkovima sve češći domaći T. parviflora, samonikao od Jadrana do Crnog mora. Drugi naš jadranski tamariš (Tam. dalmatica Baum) rjedje je posadjen jer loše podnosi mraz.

6. Oleandar (Nerium oleander L.): Pored lovora, to je jedan od osjetljivijih polutpornih grmova koji kod Zagreba slabije uspijeva uz zaštitu, bez koje dijelom promrzne. Inače je često sadjen duž Jadrana, a samonikao je tek južnije kod Orebića, Stona, Slanoga i Risana, pa je zato osjetljiviji od niza mediteranskih grmova. - pobliže u posebnoj paralelnoj temi.

7. Sredozemni judić (Cercis siliquastrum L.): Listopadni grm ili drvce, raste u Sredozemlju i kod nas u Dalmaciji najviše uz rijeke Krku, Cetinu i Neretvu, a kao sadjen duž cijelog Jadrana do Istre. Kod Zagreba je dosta otporan za vanjski uzgoj i u novije doba sa zatopljenjem ima trend da podivlja, naročito u toplijoj podsljemenskoj zoni. Ranije je dosta sadjen u vrtovima uz vile, ali u novije doba pod utjecajem zapadnog tržišta se u parkovima više sadi veliki američki judić (Cercis canadensis) koji je otporniji na mraz.

8. Konopljika (Vitex agnus-castus L.): Listopadni grm raširen uz plaže i rijeke duž cijelog Jadrana od Dragonje do Skadra, a najbliža su prirodna nalazišta Vinodol i gornja Una. U Zagrebu se rijetko sadi iako bez zaštite dobro podnosi mrazove. Izvan Botaničkog vrta, najveći je grm konopljike u Zagrebu na jugozapadu parka uz paviljon 'Đamija' (Trg Žrtava): visok je 3m i širok 5m, te star već pola stoljeća.

9. Lemprika (Viburnum tinus L.): Zimzeleni grm, prirodno raste na većini otoka, te južna Istra i dalmatinska obala, na sjevernom primorju i u zaledju sadjen, a u Zagrebu vani dobro prezimi i cvate bez većih šteta od mraza. Tu se rijetko uzgaja izvan Bot. vrta, a par najvećih grmova visine oko 3m nalaze se npr. uz Bijeničku cestu u dvorištu blizu samoposluge, pa u trećem susjednom dvorištu još bujna Araucaria araucana 2m visine, te u okolici desetak smokava.

10. Zapletina (Lonicera etrusca Santi): Listopadni grm raširen na cijelom Jadranu i Sredozemlju, od Zagreba su najbliža nalazišta Vinodol, Jurjevo, Bunić i Martinbrod. Osim u Bot. vrtu kod Zagreba još raste na sunčanim južnim stijenama pod grebenom Lipe kod Čučerja i tu izvrsno bez zaštite podnosi mraz i redovno cvate (da li podivljao ili stari relikt ?).

11. Kapar (Capparis spinosa L.): Manji grm iz Sredozemlja i Jadrana uglavnom u zimzelenom pojasu, najviše po starim zidinama i ruševinama, te na kamenim otočićima (školji), a zbog jestivih plodova (kao začin) raznose ga ptice. Tako je podivljao i u najtoplijem centru Zagreba, gdje raste npr. na sunčanim južnim zidinama Kaptolske utvrde iznad Stare Vlaške.

12. Pucalina (Colutea arborescens Mill.): Listopadni grm s velikim napuhnutim mahunama, raširen na Sredozemlju i duž cijelog Jadrana, a najbliža su nalazišta južno od Zagreba u Vinodolu i dolini gornje Une. U Zagrebu je otporan na mrazove i prošlih stoljeća je prirodno rastao na vapnastom tlu po južnom podnožju Medvednice kod Šestina i Gračana, a najviše Donji Pustodol. Zadnjih par desetljeća zbog širenja grada u podsljemensku zonu su tu izgradjene vile i svi su njegovi grmovi izgleda uništeni, pa odnedavna raste samo u Bot. vrtu.

13. Brnistra ili žuka (Spartium junceum L.): Raširena je na Sredozemlju i Jadranu sjeverno do Istre, a Zagrebu najbliže prirodno nalazište je Vinodol. Sadjena u Zagrebu dobro raste i cvate bez zaštite, ali se rijetko uzgaja. Osim u Bot. vrtu, par najvećih i tridesetak godina starih grmova po 3m i 2.5m visine, ranije su rasli u vrtu najdonje vile uz Šloserove stube na uglu Ribnjaka i Vlaške. Krajem devedesetih, novi vlasnik preuredjuje i dijelom betonira dvorište pa je oba grma posjekao.

14. Lovor (Laurus nobilis L.): Raširen je kao grm ili manje stablo u Sredozemlju i duž Jadrana, a od Zagreba je najbliže prirodno nalazište u kanjonu Rječine iznad Rijeke. U Zagrebu je poluotporan pa mu gornji djelovi povremeno stradaju od mraza i treba zaštitu slično kao oleander. Ranije je par grmova lovora bilo posadjeno uz sjeverni ulaz željezničkog pothodnika na Glavnom kolodvoru, ali su krajem devedesetih uklonjeni pri probijanju podzemnih galerija 'Importanne'. Nije poznato dali sada još negdje u Zagrebu prezimljuje vani na otvorenom, osim u Bot. vrtu s djelomičnom zaštitom.

[Henoh]

Odlična i sadržajna tema Sedum. Spominjani Lovor (Laurus nobilis  L.) iz bot. vrta u Zagrebu se dobro aklimatizirao i sad je prilično velik i više se ne štiti zimi.

[palmofan]

Tema je zaista sadržajna i vrlo poučna. Mislim da bi se ova tema mogla obogatiti i slikama mediteranskih grmova koji rastu u Zagrebu i okolici, te podacima o njihovom prezimljavaju, zaštiti i eventualnim oštećenjima od hladnoće.

[Henoh]

Lovor (Laurus nobilis  L.) iz bot. vrta u Zagrebu je ovu zimu ipak imao neka oštećenja. Manji primjerka više, veći neznatno.

manjem primjerku je smrzao gornji dio koji nije bio pod snijegom



veći tek poneka manja grana





Oleander iz istog vrta je opet smrzao do visine nekih 30-40 cm koji je ostao sačuvan zahvaljujući snijegu. U posudi je dobro prezimio primjerak ispred FER-a na vukovarskoj, no taj je djelomično bio natkriven.