Najotpornija Yucca smalliana Fern.: Ovdje dajem opis te botaničke vrste koju laici kod nas nerijetko zamjenjuju kao Y. 'filamentosa' tj. kao da su njene mladje biljke. Iako su srodne iz iste šire grupe i slične otpornosti, postoje i razlike po izgledu. Y. smalliana je općenito sitnija i nižeg rasta, posve bez stabljike pa su joj svi listovi prizemni dolje u rozeti. Samo je srednje koplje gore uspravno, a stariji listovi su većinom prevjesni tj. vrhom obješeni do tla i nešto uži po 1 - 2cm, na rubu slabije i narijetko dlakavo-končasti, a kod mladjih biljaka često bez konaca. Niža cvatna stapka izraste po 70-100 cm, a cvjetovi su sitniji oko 3cm.
Na hladnoću je podjednako otporna kao Y. filamentosa, ali još puno bolje podnosi zasjenu, hladnu vlagu i teška glinasta tla. Ova može trajno rasti u zasjeni bez sunca, a prezimi jače mrazove čak u zaledjenim lokvama. Listovi bez posljedica prezime na -20 do -22C, do -25C dijelom promrznu vrhovi starijih listova ali preživi srednje koplje, a podzemna stabljika (razgranjeni podanak) posve odumre tek oko -30C. Takodjer izvrsno podnosi alkalna i slana tla, te jaku i čestu primorsku posolicu. Neotporna je jedino na dužu višemjesečnu sušu i kameni krš, pa nije prikladna za naše otoke. Ova velika otpornost važi samo za njen tipski prirodni oblik s jednobojnim sivozelenim listovima. Naprotiv, šareni vrtni varijetet (Y. smalliana var. variegata Hort.) je puno manje otporan pa dijelom promrzne već oko -15C, a posve odumre do -20C.
