Ono što se prodavalo donedavno pod nazivom Butia capitata var. odorata danas važi za Butiu catariensis - dakle ona sitnija Butia s početka ove teme. Ta Butia prirodno raste u brazilskoj saveznoj državi Santa Catarina. Jedna od karakteristika ove male je što hoće cvjetati puno ranije u odnosu na veću verziju koja doalzi iz Urugvaja i krajnjeg juga Brazila, a zastupljena je u većini europskih vrtova i pokazala se otpornijom od ostalih Butia na minuse (danas naziv Butia odorata).
Međutim, nije najjasnije što je onda danas Butia capitata jer je i danas taj naziv zastupljen pored odorate i catariensis na listi Kewa
http://apps.kew.org/wcsp/qsearch.do?plantName=Butia&page=quickSearchZa Brazil se navode ove vrste Butia kao autohtone, a susreću se i u nekim susjednim državama:
Butia archeri (Glassman) Glassman, Butia campicola (Barb. Rodr.) Noblick, Butia capitata (Mart.) Becc., Butia catarinensis Noblick & Lorenzi, Butia eriospatha (Mart. ex Drude) Becc., Butia exospadix Noblick, Butia lallemantii Deble & Marchiori, Butia lepidotispatha Noblick & Lorenzi, Butia leptospatha (Burret) Noblick, Butia marmorii Noblick, Butia matogrossensis Noblick & Lorenzi, Butia microspadix Burret, Butia odorata (Barb.Rodr.) Noblick & Lorenzi, Butia paraguayensis (Barb.Rodr.) Bailey, Butia pubispatha Noblick & Lorenzi, Butia purpurascens Glassman, Butia yatay (Mart.) Becc.
i posljednje dvije koje nisu još službeno opisane - Butia 6691-HL (Cerro Corá), Butia 6782-HL (Florianópolis - SC).
http://www.plantarum.org.br/painel/pagauto_files/00%20ARQUIVOS/Acervo_Vivo.pdf